Osmeh

Osmeh Volim slušat’ morskijeh talasa

strahovitu smrtonosnu jeku,

i noževa krvožednu seku,

i lajanje nesnošljivih pasa;

Volim čuti groma lelek pusti,

i urlanje lavova svirepo

nego osmeh umereni lepo

s čovečijih tankih slušat’ usti.

More davi, strašno lav ujeda,

sablja seče, grmeć’ grom obara

al’ toliko pokora ne stvara,

kao osmeh čovečijeg jeda.