Rodoljubiva pesma

Rodoljubiva pesma

O rode! Pun si krupnih i sitnih ružnih

strasti,

Primljenih od otaca, i rođenih u

tebi;

Od njih te tuđa pomoć ne može nikad spasti,

S njima te k sebi svojski primio niko ne bi.

O Rode! Ti si malen, i sve je u tebi malo, —

Rasturen, — ni sam ne znaš dokle ti dopiru međe,

Ti brata svog ne poznaš, i malo ti je stalo

Sto su međ' vama staze sve bleđe i ređe.

O Rode! Nema nade da skorim drukče bude:

Nit' imaš dosta snage da sam se preporodiš,

Nit' nosiš svest u duši i ljubav cele grude,

Da s dušmanima mnogim svud jednu borbu vodiš…

Ja vidim rulju s brega, gde juri da te skrha,

I gledam tebe kako niz brdo i sam hrliš.

I nigde svetle tačke u viziji, — od vrha

Do dna grančice, nigde da rukom je obgrliš.

Pa ipak, Rode, mi smo tu, — i na sve spremni, —

Volja nam naša raste s brojem nevolja tvojih!

I takvi, mi smo jači neg' nebo i šar zemni!

Veruj u snagu, Rode, dobrih sinova svojih!a