U poznu jesen

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše

I guste slojeve magle u vlažni valja do…

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,

Mutno je nebo svo.

Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,

I vec pred sobom vidim ubog i stari dom:

Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,

I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-

A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,

I guste slojeve magle u vlažni valja do…

Sa krikom uzlece gavran i kruži nad mojom glavom,

Mutno je nebo svo.