Pijanstvo

Pijanstvo

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.

U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.

Zaboravim zemlju, zaboravim mesto

Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako

Svet mojih radosti, umoren, i moli

Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,

Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,

Ceo jedan život, i njime se kreće;

Uzvik ga prolama: “Neće biti bolje,

Nikad, nikad bolje, nikad biti neće.”

I ja žalim sebe. Meni nije dano,

Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,

Oči plave, tople kao leto rano,

Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,

Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;

Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,

Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek. 

(1880-1917)

Iz knjige Poezija, Sabrana dela knjiga I, ZUNS, Beograd, 2003.