Zavičaji

Zavičaji

U tvome zavičaju gde je ništa,

Godišnja doba žive uporedo;

U tri koraka ti ih mimogredom

Prolaziš lako,ko knjigu da listaš.

U mome zavičaju, koji stvaram

Poraz po poraz,sad počinje leto;

Bolesne kavge plaminjaju svetom -

Vek plod je, juče zreo, danas kvaran.

A u tvom veku moje ubrzanje

Usklađuje se s tvojim nepokretom,

U aporiji koju ne zna Zenon.

A leto brojim pedeset i peto,

U čilenju, u ovom ostrašćenom,

Dok bivam jači, a sve me je manje.

Homes

In your home where there is nothing,

The seasons exist in parallel;

In three steps you bypass them

Easily, as if flicking through a book.

In my home, which I'm creating 

Defeat by defeat, summer is starting;

?Bolesne kavge plaminjaju svetom? –

The century is a fruit, ripe yesterday, rotten today.

While in your century my acceleration

Synchronises itself with your immobility,

In an aporia unknown to Zeno.

And I’m counting the fifty-fifth summer,

?U čilenju, u ovom ostrašćenom?, 

While I get stronger, yet there be less of me.