Zavičaji
Zavičaji
U tvome zavičaju gde je ništa,
Godišnja doba žive uporedo;
U tri koraka ti ih mimogredom
Prolaziš lako,ko knjigu da listaš.
U mome zavičaju, koji stvaram
Poraz po poraz,sad počinje leto;
Bolesne kavge plaminjaju svetom -
Vek plod je, juče zreo, danas kvaran.
A u tvom veku moje ubrzanje
Usklađuje se s tvojim nepokretom,
U aporiji koju ne zna Zenon.
A leto brojim pedeset i peto,
U čilenju, u ovom ostrašćenom,
Dok bivam jači, a sve me je manje.
Homes
In your home where there is nothing,
The seasons exist in parallel;
In three steps you bypass them
Easily, as if flicking through a book.
In my home, which I'm creating
Defeat by defeat, summer is starting;
?Bolesne kavge plaminjaju svetom? –
The century is a fruit, ripe yesterday, rotten today.
While in your century my acceleration
Synchronises itself with your immobility,
In an aporia unknown to Zeno.
And I’m counting the fifty-fifth summer,
?U čilenju, u ovom ostrašćenom?,
While I get stronger, yet there be less of me.