Glasak

Glasak 

Kao da ponovo odnekuda čujem

Onaj usamljeni (hijeroglifski) glasak

Koji mi je i do sada

Ponekad

Nejasno šaputao:

"Hvala ti što si rekao

Ono što sam i ja razumeo... Jer da nisam

I ja to isto tako zamišljao:

Ne bih te ni ja

Do kraja

Uvek

Mogao shvatiti..."

Samo

Ovog puta

Kao da razaznajem

I neke znake

Koje ranije

Nisam poznavao:

"Jedno te samo molim: nemoj

Da izvlačiš zaključke

Niti ikakve poruke... iz onoga

Što budeš opisao... Jer ih ni ja više nemam

U svojim mislima... Kako se ne bi

Ni u tome razlikovali... Bar nas dvojica

koji smo još jedini preostali..."

Die leise Stimme

Als hörte ich wieder irgendwoher

das einsame (hieroglyphische) Stimmchen

das mir auch bisher

bisweilen

dunkel flüsterte:

“Danke dass du sagtest

was auch ich verstand... Denn wenn nicht

hätte ich ebenso gedacht:

Auch ich könnte dich 

nicht immer

bis ins Letzte

verstehen…”

Nur

dieses Mal

unterscheide ich wohl 

auch einige Zeichen 

die ich früher

nicht kannte:

“Eines bitte ich dich nur:

Zieh keine Schlüsse

triff keine Aussagen... aus dem

was du beschreibst... denn auch ich habe keine mehr

in meinen Gedanken… dass wir uns auch darin

nicht unterscheiden... Wenigstens wir zwei

die noch als einzige übrig sind...“

Aus dem Serbischen von Astrid Philippsen; Source: lyrikline