Melanholija

Melanholija Godina koja okleva, kvaran martovski sneg,

Neumereno obilje goriva za rad vrtova,

Hrtovi zime što još se osvrću na uzmaku,

Pod mokrim krznom već nestvarni; to je praznik

Praznine, optočen romorom što kaplje

Sa krovova u zoru. Taj zvuk će da se zgusne

U mrlju koja vlaži zapadni sobni zid –

Tako praznina gusne u vidljivu suprotnost,

Najavu rastočenja. Je li to ono što motri

Ona žena krunisana i krilata, urezana

U pomni nered, na bakarnu ploču, u Nirnbergu

Daleke da li hiljadu petsto četrnaeste?

Na jugu proleće raspliće čvorove mokrih vetrova,

Smrt ima mokru senku dok prolazi kroz zid.

(Iz Dela, treći tom, ZUNS, Beograd, 1997.

Originalno u knjizi Pismo, SKZ, Beograd, 1992.)

???