Moje sunce
Moje sunceNa nebu mi jedno sunce sjaje,
danju sjaje, a noću zalazi,
ti si, otac, moje drugo sunce,
koje meni nikad ne zalazi.
Nekada sam imô jošte jedno,
zrak je njegov već odavno sednô,
majci srce u grudi ne bije,
tavna zemlja nju odavna krije,
ti i bratac, to je sada sve
štono osta srcu mom od pre.
O, moje srce pevanjem se žari,
i tebi misli s tim da blagodari;
o ne mož’ biti, ne mož’ nikad ovo,
jer slabačko je vrlo peva slovo.
Tvoja dobra, kao sunca svet,
moji pevi, kâ mirisni cvet;
Sunce sjaje, sunce život šalje,
cvetak miri, ali ništa dalje.