Moje sunce

Moje sunceNa nebu mi jedno sunce sjaje,

danju sjaje, a noću zalazi,

ti si, otac, moje drugo sunce,

koje meni nikad ne zalazi.

Nekada sam imô jošte jedno,

zrak je njegov već odavno sednô,

majci srce u grudi ne bije,

tavna zemlja nju odavna krije,

ti i bratac, to je sada sve

štono osta srcu mom od pre.

O, moje srce pevanjem se žari,

i tebi misli s tim da blagodari;

o ne mož’ biti, ne mož’ nikad ovo,

jer slabačko je vrlo peva slovo.

Tvoja dobra, kao sunca svet,

moji pevi, kâ mirisni cvet;

Sunce sjaje, sunce život šalje,

cvetak miri, ali ništa dalje.