Ljudi-sjenke
Ljudi-sjenke
Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nečujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku,
a naše oči nikada ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku.
Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.
I ima ljudi usamljenih i bonih,
sa obrazima upalim i žutim,
što ne čuje im se ni smijeha ni plača,
što žive kao samotna i divlja drača,
ali s bodljama unutra okrenutim,
da nijedna nikog ne ogrebe
i da nijednom nikoga ne ubodu
do samo svoje rođeno srce i sebe.
Njih ne vidi naše oko kad ih srijeta,
kad tiho prođu u mimogredu mirnu,
jer nikog oni ni laktom ne dodirnu
u vječnoj gužvi i vrevi
ovog svijeta.
I žive oni tako, nečujni i neveseli,
i mile kao sjenke, kao vrijeme i sati,
i tek kad umru, slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama živjeli.
Shadow People
(Written in 1937/38)
There are, in this world, quiet, gentle people
Who walk through life in silence
As if treading on cotton, And our eyes never see
Them, nor their humble joy, nor their torment.
There are, in this world, silent, suffering people
Who give only a bitter, weary smile
To those who gravely wrong them,
And pass them by, pure as blossom.
There are people who are lonely and sick,
Their cheeks sunken and yellow
Who you never see laugh nor cry,
Who live like lone, wild brambles
With thorns facing inwards
To scratch no one,
To sting no one
But themselves.
Our eyes do not see them as they walk,
As they pass quietly by
Brushing past no one In the eternal hustle and bustle
Of this world.
And so they live, in silence and sorrow,
Striding like shadows, like time and hours,
And only when they die, withered and broken,
Will a black ribboned notice announce
That once, they lived among us.
Translated in English collaboratively by: Jelena Radusinović Alexandra Perović Anastasia Randall