Tragovi

???

Zavičaji

U tvome zavičaju gde je ništa,

Godišnja doba žive uporedo;

U tri koraka ti ih mimogredom

Prolaziš lako,ko knjigu da listaš.

U mome zavičaju, koji stvaram

Poraz po poraz,sad počinje leto;

Bolesne kavge plaminjaju svetom -

Vek plod je, juče zreo, danas kvaran.

A u tvom veku moje ubrzanje

Usklađuje se s tvojim nepokretom,

U aporiji koju ne zna Zenon.

A leto brojim pedeset i peto,

U čilenju, u ovom ostrašćenom,

Dok bivam jači, a sve me je manje.