Samoposluga

Samoposluga

1.

Kao poljubac, kao voćka između zgrada,

Kao poslastičarnica, sladoled u dan vreo,

Takva je bila kad je kroz centar grada

Prolazila, kao Beograd ceo.

Išla je Terazijama blago njišući ulice

Svojim zastavama od kojih se vid muti,

Išla je radosno, kao sa utakmice

Kad krenu pobednici a buka se tek sluti.

Video sam je! Vatra oko njenog struka

Obavijala joj je bedra, pela se uz strme grudi,

Vrtela se ko obruč u pasu, oko kuka,

Pravila nežni požar između ljudi.

Podmlađivalo se sve. Žar proleća na licu

I bistar vazduh oko njenog profila,

Bojili su fasade, sunčali celu ulicu

Koja je za njom radosno odlazila.

Nevidljivo su leteli javni golubovi

Praveći trgove na nebu. Njihov šum u njenom hodu

Razmekšavao je asfal. Pomerali se bezistanski stubovi

U želji da tako lako i sami nekuda odu.

2.

Ušla je u samoposlugu. Sve je oživelo:

Iz mleka u tetrapaku zamukale su krave,

Zazelenilo se upakovano selo,

Mora u konzervama počela da se plave.

U kesu od najlona trpala je kontinente

Zarobljene dotle u limenke, u tube,

Sibirskog brzog jelena, livade pokraj Sente,

Kinesku lastu, šećerna polja sa Kube.

Lovio sam je kroz samoposlugu dok je zamicala

Između rafova punih šarene robe.

Posle, kad je izašla, ni sama nije znala,

Odnela je i moje srce sa stvarima iz torbe.