Dva levita

Dva levita

Granitan je pridvor hrama,

Nebo plavi, zvijezde sjaju,

I vidi se tihi mjesec,

Gdje lagano tone gaju.

A gleđu ga s tavnih dveri

Dva levita veličajna,

U rukuh im plešu svijetla,

A riza im modro-sjajna.

Sad govori levit s desna

Kao da se od sna prenu:

"Car Salamun bdi na logu

I cjeliva blijedu ženu!"

"Divnu ženu!" veli drugi,

Pa obara mraznu glavu,

A vjetar im striže luči,

I ljulja im sjenu plavu.

"Divnu! Divnu!" — Dva levita

Kao da su molit stala . . .

— Al' je bila mjesečina

Po stubama hrama pala.