Jesen

Jesen

Noć bez neba, noć jesenja; a kroz tamu

ide, mili sumaglica, vlaga hladna,

zemlja mokra i crni se k’o strast gladna.

Gde-gde samo suve senke golih grana

k’o kosturi od života, mrtvih dana.

Svuda zemlja; vidik pao. Vlažna tama

po zvucima, preko mira, leži, spava.

I tišina u dolini zaborava

mirno trune. Nigde ničeg što se budi.

Sumaglica. Noć bez neba. Pokrov studi.