Duša ljubavi

Duša ljubavi

Ljubav ljubavi je pravo razbojište,

Ali mi volimo tu pomamu smelu,

Kad naša duša tuđu dušu ište

Da budu zajedno u jednome telu.

Posle se obe u vatri unište

I nađemo ih negde u pepelu,

Prazna nebesa počnu da nas tište,

Pepeo ispuni ceo dan, ko zdelu.

Posle ljubavi samo smo zgarište

I ne razumemo mesečinu vrelu,

Kao napušteno i gluvo bojište

Nosimo po svetu dušu izgorelu.