Zagradjena njegovim rukama

Zagradjena njegovim rukama

Zagradjena njegovim rukama

udarim celom o njegovu kraljeznicu

s glavom u njegovim rebrima:

kroz njegov tromi pucketavi zagrljaj

prolazi vjetar

i skupljajuci se u se u njegovu krilu

udaram vazda o njegove kraljeske

zuljajuci se o njegovu zdjelicu

i femur:

moj dragi znam da se smije

vjecnim celavim smijehom lubanje

i utiskuju se i ostavljaju rumene brazde

njegova rebra i ulne

o bijelo meko meso mojih ruku

njegova koljena

dubu se

na moja bedra

a ja slazem i oblikujem meso

na kosti moga dragog

mastam toplo misicje i

tople plohe

gdje se prelazi jedno u

drugo

© 1956, Ivan Slamnig

From: Aleja poslije svecanosti

Walled by his arms 

Walled by his arms

I suddenly bump my forehead on his backbone,

I hit my head on his ribs:

the wind is passing

through his unhurried crackling hug

while, trying to pull myself together on his lap,

I keep on hitting myself against his vertebrae,

rubbing myself against his hip-bone

and his thigh bone:

and I know that my beloved is smiling,

a timeless bald grin on his skull face,

his rib-costals and two ulnar bones

printing cherry marks

on the white soft flesh of my arms,

while his knee bones

drill at

my thighs:

I heap up flesh

on my darling’s bones

and I dream about hot muscles

and warm surfaces

where two

become one

© Translation: 2003, Sibila Petlevski