Laza Kostić

Laza Kostić

Oprosti, majko sveta, oprosti,

što naših gora požalih bor.

Da li ćemo je naći u povratku noći

u povratku cveta u povratku sna i gora

na zbunjenom horizontu u gorkom kristalu

nemoći

od naše žeđi i mrtvog anđela gde se skamenila

mora

Lice svih doba u očekivanju vatre da l će moći

da sačuva uspomenu na nju od zaborava i prostora

Neka Veliko Sazvežđe u smrti tvojoj zanoći

O pusti žali i žalosna mora

Koji su predeli u tvome srcu sada?

Mrtva je a negde još traje dan, o laste

Svi mrtvi su zajedno bio si pun mračnih nada

U pustinji si što u praznoj svetlosti raste

dok u dvostrukoj tišini slepe je oči slute

Santa Maria della Salute

Laza Kostić

???