Kritika Pilata

Kritika Pilata

Mogao je, možda, još jednom pokušati

Da zaustavi mehanizam, prebaci skretnicu

I tako ode u blaženi zaborav. Mogao je,

Svakako, sprečiti barem one svoje dripce

Da se onako zezaju sa uhapšenikom,

I ubiti tako u začetku metaforu

Krune od trnja. Mogao je, najzad,

Biti oprezniji kada postavlja pitanja,

Makar i retorička; opasno je tražiti

Šta je istina, kada istorija,

Kao vetar pred zoru, menja pravac,

I zvekeću vetrokazi. Ipak, rekao je:

Što pisah, pisah, i tako spasao

Nešto od samopoštovanja. Zlatnu mrvicu,

Utabanu u prašinu na gubilištu.

Ono što nije rekao mora se odbolovati

U svakodnevnom naporu dostojanstva,

I to je najgore: kako zaobići

Njegov ustanovljeni uzor ponašanja,

Obnavljanje pravednosti u zdeli vode

I mirnu savest: zločin, to su drugi.

Critica di Pilato

Poteva, forse, tentare un’altra volta

di fermare il meccanismo, di spostare lo scambio

e andarsene così, in beato oblio. Poteva,

certamente, impedire almeno ai suoi mascalzoni

di burlarsi così dell’arrestato,

e di uccidere così all’inizio la metafora

della corona di spine. Poteva, infine,

essere più prudente nel porre le domande,

magari anche retoriche; è un pericolo cercare

cos’è la verità quando la storia,

come vento innanzi all’alba, muta direzione,

e tintinnano gli anemometri. E disse, tuttavia:

ciò che scrissi, scrissi, e in tal modo salvò

un poco di autostima, una briciola d’oro,

schiacciata nella polvere, al patibolo.

Ciò che non disse va sofferto

nel quotidiano sforzo di rispettabilità,

e questo è il peggio: come aggirare

il suo modello fissato di comportamento,

il rinnovare l’equità dentro scodella d’acqua

e la coscienza tranquilla: il delitto, sono gli altri.

(Poesie, Jaca Book, 1991 a cura di Aleksandar V. Stefanović, traduzione Eros Sequi)