Ekspres za sever

Ekspres za sever

Možda niko nije umeo da te želi ovako

kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.

Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.

Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim

uz okno vagona,

nejasan samom sebi

kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom

kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem

da natrpam u glavu još neslućene predele,

da drveću poželim najlepšu laku noć

na svetu,

da se vrtim kao lišće,

kao vetar po travnjacima,

kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,

liftove

i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.

I lice uz tvoje lice.