Rosa pada

Rosa pada…

Nebo je sivo, mesec bled,

Tišina svuda, mir.

Ne šumi sad platana red,

I ne žubori vir.

O, čudna noć, o, čudan sat,

Tajanstven, crn, i gluh,

U koji kao viti vlat

Moj bolni dršće duh.

Osetim katkad tajni let

Kroz noć, dok ćuti vir;

Strese se list i strese cvet,

Pa opet vlada mir.

To rosa, tiho kao sen,

Pada na list i cvet,

I blaga noć za jedan tren

Osveži ceo svet.

I ja osećam u taj sat,

Tajanstven, crn, i gluh,

Dok kao nežni, viti vlat

Moj bolni dršće duh,

Da to u tami neki Bog

Nad svetom koji mre,

Iz bolećiva srca svog

Proliva suze te…