Pesnik revolucije na predsedničkom brodu

Pesnik revolucije na predsedničkom brodu

Protokol

Trista bijelih košulja

(po tri komada za svaki dan)

ne da ne biste bili gol

neg tak vam nalaže protokol.

O gaćama i da ne govorimo.

(Od igle, za kravatu, do gaća

Protokol plaća.

Vama je za to odveć mala plaća.)

A što se tiče kravate

(uzgred – kažu – vi ne ljubite odveć Hrvate)

Kravata treba da se sa kompletom slaže,

Tako Protokol nalaže.

Imadete li dovoljno kupaćih,

za plažu?

Desetak recimo.

(I da ne budu

kak bi se reklo mini.)

Kod vas je,

Tak mi se bar čini,

običaj takov da se

ljudi kupaju u gaćama –

onima istim koje

na njima povazdan stoje.

I (o gaćama još samo ovo):

mijenjati ih sve češće

naročito ak uzimate učešće na kakvom prijemu

(vi to ne kažete valjda na – premu,

tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?)

I nemojte Mu odveć stezati ruku

I izbjegavajte krupne riječi

One po Vuku.

Evo još nekoliko savjeta

(to držite poput zavjeta):

ne smije se pljuvat

ne samo po palubi

(to je i vama samome jasno)

neg niti u more

niti u vode oceana

čak i kada je vrijeme krasno,

jer treba ovdje, izvan uljudnosti,

računat na snagu vjetra

(od nekoliko stotina metara

u sekundi).

Imat ćete lakaja i tajnika,

i poseban (odjelni) toalet i tuš.

Tuširanje bar triput dnevno.

Što se tiče konverzacije,

Treba da je (uglavnom) laka.

Što više anegdota iz nobe

(može poneka i sa

seoske mobe)

kao i sa Drvara i Visa.

Ne zalaziti u mutne vode

nacionalizma.

(Čuvati jedinstvo i brastvo

to je naše najveće bogastvo.)

Ne pominjati nikako

Đilasa, Dedijera, Hebranga.

Držati se, naprosto, svoga ranga.

O Staljinu — oprezno.

Trockog pominjat uz smiješak

prezrenja.

O živima se ne izlijetati.

(Sve se u politici iz dana u dan mijenja.)

Što se tiče javnoga mnijenja

to je vaša domena.

Novine, radio i cijela štampa.

Tekstove ćete davati meni.

Ne rad kontrole, neg rad pravopisa.

Bar što se tiče

verzije ijekavske, latiničke.

Sve čuvati

kao najvišu (državnu) tajnu,

kao zjenicu oka.

Daklem: nikakova privatna trača

od našeg cijenjenog,

uglednog

itd.

izvještača.

Nikakove privatne bilješke

nikakova lična viđenja

nikakova indiskrecija

Sve što je odveć lično

ovdje je neprilično

Sve što je iz posebnog ugla

uglavnom

izbjegavati.

Opisati s mnogo epiteta

jedino stav

držanje

glas

i oči

dok se palubom šeta.

Može i ruke.

Talase oceana

kroz koje lađa nam plovi.

Tropske noći.

Galebovi.

Zvijezde na nebu noćnom.

Brodske mašine u zamahu moćnom.

A On na palubi, na pramcu

Trobojku – s petokrakom –

kako se vije.

I val koji po boku lađe bije.

Što se tiče pića,

može da se umjereno pije.

No uvijek sjesti nakon Njega.

I ustati nakon Njega.

Jesti učtivno, po protokolu,

Uz poneku anegdotu

Il basnu, o psu, vuku ili sokolu.

Zbog tropske vrućine trebat će vam

unosit mnogo tekućine.

A zbog glasa

što više sokova: naranče, ananasa.

I dosta limuna.

Pjesnička duša nije imuna

pred strojem flaša.

Ta svi smo ljudi,

pa i pjesnici!

Ne pišete pjesmice?

Piće ne trošite? –

Morat ćete malko uiskija

sa ledom.

To neće, vjerujte,

na nos da vam iskija.

O tome (treba li reći?)

u izvještajima

ni riječi

(O piću i drugim nakanama)

S osobljem i mornarima

samo zvanično i ništa lično.

Nikakova pitanja:

”Odakle si, baćo?”

(I tome slično)

”Koliko do kraja roka?”

Il ponudit mornaru pića il soka.

Što se tiče lijepe književnosti,

Tu ne treba s primjerima

ići daleko.

Prosto: pričat svježe i lako.

Klasike marksizma

citirat bez paroksizma.

I, naravno, pisce iz nobe.

Ćopića sad već može.

Al bez pretjerane hvale.

“Majku Knežopoljku” svakako znadete

naizust. Lijepo.

Recitirajte.

Gorkoga čim više citirajte.

Što se tiče vaše osobne lektire

nek vas nije briga,

na lađi postoji knjižnica

sa mnogo knjiga

iz svih mogućih oblasti:

lijepa književnost, slikarstvo,

geografija, istorije revolucija,

pjesnarice, marksističke stvari

nastanak narodne vlasti

kuvari.

Tu su, naravno, i vaše knjige

podvučene raznim bojama

crvenom, plavom, zelenom

(već prema

utvrđenom kodu),

tako da kad ih uzme u ruke

može steći o njima objektivnu sliku

bez po muke,

onako u mimohodu.

Mišljenja sam da Mu vaše knjige

nisu zadavale odveć velike brige

primite moja čestitanja.

Imate li još kakovih pitanja?

Ah da. Što se tiče krabova,

rakova, oštriga

(On voli to da troši)

morate bit na oprezi,

to je čitava nauka.

Stvar morate kod kuće vježbati

pod stručnim nadzorom jednog od

naših momaka.

Te su stvari uvijek svježe

ne morate se dakle bojati

trovanja il kvarenja stomaka

S društvenim igrama kako stojite?

Šah, poker, biljar, dame, kanasta? –

Nažalost mali se fudbal

ne igra na lađi

(mada je upražnjavao i taj sport

s uspjehom

kada je

bio mlađi

i kad mu je dopuštalo dragocjeno vrijeme).

U redu za šah, zapisano je već.

Imadete li kakove kategorije?

Nemate?

Al niste ni neki pacer?

I, ponavljam, bez velikih kombinacija.

Otvaranja klasična.

(G-4, F-4 i tome slično.

Ne navaljujte odveć na kraljicu,

ne stavljajte kralja u bezizlaznu situaciju

ni odveć zamarati lovca

ni stavljati kule na neprilično mjesto;

držati se što više piona

– ali ne igrati ni poput osnovca.

Pauze između poteza

ne treba da odveć traju.

Njegovo je vrijeme dragocjeno!

Konverzacija pri šahu

treba da bude prije svega

iz oblasti sporta i šaha.

Možete pomenuti pri tom

Nasera, Negusa, Šaha

iranskog i t. sl.

Pazite prilikom kartanja

s kartama nema šale!

Gubitak plaćate iz svoga džepa!

(Osim pri velikom gubitku, koji prelazi mjeru.)

Tu se dakako vodi

žestoka bitka

nerava.

Odnos je neravan:

s jedne strane On,

čije se misli bave krupnim stvarima

(samo mu ruke učestvuju u igri)

njegove su misli

u Indiji u Iranu u Rusiji

u Africi, u snježnim Tatrama.

A vi ste cijelim bićem i mislima

kao u busiji

u – kartama.

Dame se ljube u ruke

ako su dame

gospoda se zovu mister i ser

tu nema nikakove misterije

Komrad i Tovariš

samo drugovi iz Istočnoga bloka.

Na stranicama ovog bloka

sve vam je ispisano

to izučite dobro,

tu ne smije nikako da se omane.

Dobro…

Plesati morate znati…

Dobit ćete učitelja plesa.

Ingliš, valcer, tango,

To vam uvijek zatrebat može,

u velikom svijetu.

Ruke držati u blagom stisku

oko struka

u plesu je važan rad nogu

al igra i-te-ka-ko

ulogu i ruka.

Zube morate popraviti,

imamo vremena dosta,

i najboljeg dentistu (zubara).

Ako vam i poslije toga

zaudara iz usta

upotrijebite

vodicu

to treba samo da se uštrca,

pri ustajanju,

našte srca.

To važi isto i za noge.

Mijenjati sokne dva-tri puta

na dan

i prskati sprejom.

Otkloniti perut.

(Malo da se skrati kosa.)

Morat ćete se odvići također

čačkanja uha

i čačkanja nosa.

Od svoga ćete ordonansa

dobit dva-tri dezodoransa

za upotrijebit pod pazuho.

U jednu riječ: voditi

čim više brige o higijeni.

Dođite sutra u isto doba.

A sad vam evo spiska

Tu je i trebovanje

idite kod našeg krojača

da vam uzme mjeru.

Držim vam pesnicu,

vama i vašem peru!

* * *

Nema na sve to razloga trošiti rije…

Prosto, čovječe, nije

red u otmjenom društvu

da se po nosu rije

ili

kako se to kaže tamo kod vas

u okolini Čačka

ne smije

nos da se čačka.

I još ponešto iz bontona:

ne smije se…

(a, to san već reko,

ne mari):

pljuvati štono kažu ”po podu”,

niti s palube u more,

niti po brodu.

Ili, primjerice,

češljati si kosu

za stolom.

Zamislite si samo:

Vlas – u sosu!

Da, za danas, još samo ovo:

hoće kadikad od vrućine

i znoja

da se zalijepe gaće

između guzova

a to

čovjeku zna da zasmeta.

Hoću rijet

ne smijete

taj problem rješavat niukom

slučaju rukom!

I, naravski, ne smijete

da se odveć glasno smijete.

To jest

da se razumijemo

smijete

da se slatko nasmijete

ako je u pitanju nekakova šala

cijenjenog…

i tako dale,

al to ne znači

da treba da vam poteku bale

il štono se u narodu kaže

da vam se razvalu žvale.

Treba On da zametne temu

ondak ćete

na temelju toga

vidjet da l je stvar stroga

il je sve to šala

našeg cijenjenog…

i tako dale.

Visoki si gosti

volu da se šale.

Pogotovu oni

iz Istočnega bloka.

A proposto:

sve je to zapravo prosto,

al valja neke stvari znati:

Istočni drugovi

ljubu se u usta,

to ko da je upisato

u njin Ustav.

Nesvrstani se grlu

i jedno drugom u susret hrlu.

Zapadni su van

vrlo uštirkani

ka da su progutali kolanc.

(Što reče, u šali, drug Dolanc.)

Oni se ne primiču odveć blizu puku,

pa ni rukovodstvu,

no samo pružaju ruku

(svi su oni isti)

pak je odmah povuku

ka da ćeš im je izisti.

No sve se ovo na vas ne odnosi,

to su njihovi, interni, odnosi,

no u diplomatiji

pogotovu kad je ona još mlada

tako rekuć od juče

mora čovjek vazdan učit

(znate kako je ono reko Lenjin)

…eto vidite.

Mora se čovjek malko pomučit

da bi bio dostojan

predstavnik svoje zemlje

i nacije.

Postoje tun razne mogućne

mahinacije.

Eto, neki van na primjer Rus

krkne jezičinu u usta

(kako to narod vulgarno kaže).

Šta vam je, daklem, činit? –

I vi ga njemu na isti način!

Stisne li vam ruku da se kosti lome?

Na isti način – dabome!

Štono kažu: oko za oko

zub za zub!

duboko za duboko,

čvrst stisak

za stisak grub!

Ili, primjerice,

neki vas Englez (uzmimo) pita:

hau du ju du?

šta mu vi na to kažete?

E pa, vidite, nije!

U tome grmu leži zec!

Vi mu kažete to isto:

hau du ju du?

A ne ko neki naši ljudi kad se sretnu

pa stanu da se psuju

„di si, jebem li ti mater?”

Što se paka vjetrova tiče

(tu ne mislim na pasate),

treba naprosto suspregnuti crijeva.

(To je ka što dođe čovjeku spontano

da zijeva,

kraj logorske vatre

kad mu se zadrijema)

daklem:

ni naglas niti

profunjariti

neki prdež,

što je, gledano iz aspekta okusa

u fokusu pažnje;

još gore: sve to ostaje u zraku?

Najbolje je, ako drugog rješenja nema,

izići diskretno

i zadržat se tamo što dulje,

a ne ko što rade neke hulje:

prnu vani

pa odmah uniđu

(umjesto da puste ovdje goluba

pa da ondak iziđu na palubu).

Nježnije, nježnije, nježnije.

(Ne, nije to Lenjin

To je parafraza.)

Ova vas staza

vodi pravo na put

a tamo vas čeka limuzina.

(Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema

kući, melanholično):

Opalo je lišće

Uskoro će zima.

A On voli tople predjele.

1986

Elnöki hajón a forradalom költője

Protokoll

Háromszáz darab fehér ing

(naponta háromszor cserélik).

Nem azért, hogy ne legyen meztelen,

a protokoll erre is ügyel, nesztelen.

A gatyákról nem is beszélve.

(A gatyáktól a nyakkendőtűkig

az Előírás szerint fizetődik mindene.

Kevés lenne rá a fizetése.)

A nyakkendő pedig, ami szorítja torkát

(egyébként tudjuk, nem tetszik önnek a horvát)

nos a nyakkendő menjen a kompletthez.

Látja, a protokoll mindent elrendez.

Van önnek fürdőnadrágja,

strandra való?

Mondjuk, tíz.

(De nem olyan,

hogy is mondják: minik.)

Önöknél,

nekem máris úgy rémlik,

az a módi, hogy az ember

fia egy gatyába fürdik ?

Ugyanabba, amit

napközbe visel.

És - hogy még a gatyáknál maradjak

sűrűbben köllene váltani aztat

különöst ha részt akar venni valami fogadáson

(Önöknél - Szerémségben, Šumadijában

nem mondják tán: fogadásnak?)

És a Vezér kezét ne szorítsa meg túl erősen.

És ne használjon durva szavakat.

Akárhogy is szereti Karadzsity Farkast.

Itt van még néhány jótanács

(fogadalomként adom át):

nem köpködhet

nemhogy a fedélzeten

(ez önnek is magától értetődő),

de a tengerbe sem,

az óceán vizébe sem,

még ha derült is az ég,

túl az udvariasságon,

a szél erejével is számoljon

(párszáz méter

másodpercenként a sebességé).

Lesz lakája és titkára,

elkülönített (hivatali) vécéje és tusolója.

Tusolás: legalább háromszor naponta.

Társalogjon könnyedén

(többnyire). Mesél-

jen sok anekdotát az enhából

(ritkábban a falusi

kalákákról)

és Visről, Drvarról.

Ne evezzen a nacionalizmus

zavaros vizeire.

(Őrizze a testvériséget és egységet,

ne szegje meg az isteni egyezséget.)

Semmiképp se említse

Djilaszt, Dedijert, Hebrangot.

Tartson egyszerűen rangot.

Sztálinról - óvatosan.

Trockijról lekicsinylő

mosollyal.

Az élőkre ne hivatkozzon.

(A politikában napról napra változik minden.)

Ha a közvéleményről esne szó

ez már az ön területe.

Nyomtatványok, rádió és az egész sajtó.

A szövegeket majd elküldi nekem.

No nem a kontroll, a helyesírás végett.

Mert ami az Ő latinbetűs tájnyelvét illeti.

ön azt, úgy tudom, kevéssé ismeri.

Mindent úgy kell őrizni,

mint a legnagyobb (állam)titkot,

mint a szeme világát.

Tehát: semmi privát fecsegés

a mi nagyrabecsült,

tekintélyes

stb.

tudósítónk ily híreket ne hozzon.

Semmi privát jegyzetelés

semmi sajátos szemléletmód

semmi indiszkréció

Minden ami túl személyes az itt

illetlenségnek számít

Kerüljön mindent ami

egyéni véleményre

utalna

Sok jelzővel leírni

csakis a megállását

a tartását

a hangját

a szemét lehet,

ahogy sétálgat a fedélzeten.

De lehet a kezét is.

A tenger hullámait,

melyen a hajónk úszik.

A trópusi estét.

A sirály szárnyait.

Csillagokat az ég boltozatján.

Hajócsavart a jármű alján.

Míg Ő a fedélzeten áll, a hajóorrban.

A háromszínűt és a csillagot,

ahogy lobog.

És a hajót csapkodó hullámot.

Inni lehet, de csak

erős kontroll mellett.

Mindig Ő utána kell leülni,

S mindig utána fölállni.

A protokoll szerint, jólnevelten egyen,

Közben: anekdota vagy tanmese,

De farkasról, kutyáról, sasról szóló legyen.

A trópusi hőség miatt sok

folyadékot kell bevinnie szervezetébe.

A hangja végett

pedig minél több üdítőt: narancsot,

ananászt. És minél több citromot.

A költői lélek nem immunis

a telt üvegek hadára.

Mindnyájan emberek vagyunk,

még a költő is.

Hogy nem ír versikéket?

Nem fogyaszt alkoholt?

Egy kis pápista aszút muszáj

lesz. Tisztán.

Ettől - higgye el - nem nő

orrán borvirág.

Minderről (kell-e mondanom?)

egy szót se írjon

a cikkeiben

(Az italról és egyéb élvezetekről)

A tengerészekkel és a személyzettel

legyen kimért: csak semmi

személyeskedés. Semmi kérdés:

"Hová való vagy, földi?"

(És ehhez hasonlók)

"Mennyi van még hátra?"

A matrózt szesszel se kínálja.

Ami meg a fenséges irodalmat

illeti, ne menjen messzire

a példákkal. Beszéljen üdén,

egyszerűen, könnyedén.

A marxizmus klasszikusait gúny

nélkül idézze.

Az enhá íróit ne feledje.

Lehet már Branko Ćopićot is.

Csak ne dicsérje túl.

Knežopoljka anyót biztosan

tudja kívülről. Szép.

Akkor szavalja!

És örül, ha minél több Gorkijt idéz.

Személyes olvasmányaiért

se aggódjon,

van könyvtár a hajón

sok könyvvel

minden területről:

szépirodalom, festészet,

forradalmak története, földrajz,

marxista dolgok, költészet,

a népi hatalom kialakulása,

szakácskönyvek.

Ott vannak természetesen az ön

könyvei is, különféle színekkel

aláhúzgálva a fontosabb sorok,

pirossal, kékkel, zölddel

(a szokásos kód szerint).

Kínlódás nélkül kap így

róluk objektív

képet, ha menet közben

kezébe veszi.

Hatalmunk az ön könyveit

nem nagy gondként könyveli

fogadja hódolatomat

Van még valamilyen kérdése?

Ja igen. Ami a tengeri

herkentyűket, rákokat, kagylókat illeti

(Ő ezeket nagyon kedveli),

óvatosnak kell lennie,

ez külön tudomány.

Majd gyakorolni fog otthon

egy közülünk való szakember

felügyelete mellett.

Ezek az étkek frissek ott:

ne féljen, nem lesz gyomor-

rontás, mérgezés: nincs gond.

A társasjátékokkal hogy áll?

Sakk, kanaszta, römi, póker, biliárd?

Kispályás focit sajnos nem

játszanak a hajón

(bár sikerrel művelte ezt

a sportot is,

mikor

fiatalabb volt,

és mikor drága idejéből futotta).

Rendben van, a sakk jó lesz: bejegyezve.

Van valami mesteri címe?

Nincs:

De nem is pancser?

És - ismétlem - nagy kombinációk nélkül.

A nyitás legyen klasszikus.

G-4, F-4 és ehhez hasonlók.

Ne szálljon rá túlságosan a királynőre,

és ne kényszerítse kilátástalan

helyzetbe a királyt, a huszárt se fárassza ki,

és ne rakja kényelmetlen helyre a bástyát:

a paraszthoz tartsa magát

de kisiskolásként se játsszon.

Ne legyenek hosszúak

a lépések közötti szünetek.

Drága az Ő ideje.

A konverzáció játék

közben a sakk és a sport

területéről történjék.

Megemlítheti

Nasszert, Nehrut

és az iráni sahot.

Vigyázzon kártyázás közben

a kártya nem vicc!

Ha veszít, saját zsebéből fizeti!

(Hacsak nem veszít túl sokat.)

Leckét vehet majd

az idegek kemény

harcából.

A viszony alárendelt:

Az egyik oldalon Ő,

akinek feje tele fontos dolgokkal

(csak a keze játszik),

gondolatai Indiában, Iranban,

Oroszhonban, Afrikában s a havas

Tátrában kalandoznak.

A másikon ön, aki teljes odaadással,

mintha lesben állna,

úgy kártyázik.

A hölgyeknek kézcsók jár,

ha hölgyek

a férfiak itten miszter és úr

nincs ebbe semmi misztérium

Komrád és továris

csak elvtársak a keleti tömbből.

Mindent elolvashat

ebből az írótömbből,

jól bevésni,

semmit sem szabad elfelednie.

Jól van...

Táncolni tudnia kell...

Kap majd egy tánctanárt.

Angol keringő, argentin tangó,

ez mind fölhasználható

a nagyvilágban.

A partnert gyöngéden ölelje át

a derekánál

a táncban a láb mozgása a legfontosabb

de sze-re-pet ját-szik a

kéz is.

Fogaira ráfér a javítás:

van elég időnk

és miénk a legjobb fogász.

Ha utána is bűzös

lenne a lehelete, amit

kétlek, akkor használjon

szájszagosítót:

közvetlenül fölkelés

után, éhgyomorra

spricceljen az orra alá.

Ez a lábra is érvényes.

Váltson naponta zoknit

többször is. A sprayt ne spórolja

van elég flakonnal.

El kell tüntetnie a korpát.

(Egy kis hajvágás sem árt.)

Le kell szoknia

a fikázásról

és a fülben való vájkálásról.

Az ordonánca hoz

majd dezodort

is, a hónaljhoz.

Egyszóval: minél több gondot kell

fordítania a higiéniára.

Jöjjön el holnap

ugyanebben az időben.

Most pedig itt a lista és az igénylés,

menjen a szabónkhoz,

hogy méretet vegyen.

Szorítok önnek,

önnek is, tollának is!

***

Kár az egészre szót pazarol...

Ember, egyszerűen nem

illik előkelő társaságban orr-

ban turkálni

vagy

ahogy ezt önöknél

mondják piszkálni az orrot

Ez Čačakban

is tiltott.

És még valami a bontonból:

tilos...

(de ezt már mondtam,

no, nem érdekes):

ahogy mondják „a padlóra köpni",

úgy a hajón,

mint a hajóról.

Vagy - például

fésülködni

az asztalnál.

Képzelje csak el:

A szószban - hajszál!

Ja igen, mára még csak ennyi:

megtörténhet néha-néha

hogy a forróságtól

és a verejtéktől

a fenék vájatába szorul

a gatya

ez pedig igencsak zavaró lehet.

Akarom mondani:

a problémát semmi esetre

se bízd a kezedre.

És persze - hogy ne is mondjam

nevetni sem szabad túl hangosan.

Vagyis

hogy egymást megértsük:

akkor lehet

diszkréten

nevetnie, ha viccet süt

el a nagyrabecsült...

ésatöbbi

de ez nem jelenti

hogy el kell csöppenjen az orra,

vagy ahogy a nép mondja

egybefolyjon

nyála-taknya.

A témát mindig Ő veti föl,

ennek alapján

dönti el ön,

hogy az komoly ügy,

vagy csak tréfál

a nagybecsű...

ésatöbbi.

A magasrangú vendégek

szeretnek mókázni.

Különösen ők

a Keleti Tömbből.

Egyszerűbben:

igen egyszerű ez

csak tudni kell néhány dolgot:

a keleti elvtársak

szájon csókolják

egymást, mintha az alkotmány

írná elő.

Az elnemkötelezettek

ölelkeznek és csoportba verődnek.

A nyugatiak hófehérek

kívülről és mintha

nyeltek volna karót.

(Mint azt Dolanc elvtárs mondta vót.)

Nem mennek túl közel a néphez,

így a vezetőséghez

sem, csak kezüket nyújtják

(tudjuk, mind egyformák),

azt is gyorsan visszahúzzák,

mintha mi kihúznánk.

No mindez önre nem vonatkozik

ezek az ő nemzetközi viszonyaik,

bár a diplomáciában

különöst ha az fiatal

mondhatnám tegnapi

az embernek tanulni kell mindig

(hogyan is mondta Lenin)

... no látja

Az embernek szenvednie kell picurkát

hogy méltó képviselője

legyen országának

és nációjának.

Számtalan példa van

a mahinációra. Például

valamelyik orosz beleölti

rosszszagú meztelen nyelvét a szájába

(ahogy a költő mondaná).

Mit kell ilyenkor csinálni?

Ki kell ezt önnek állni?

Nem. Öltse vissza!

Megszorítják a kezét,

hogy csontja törik belé?

Szorítsa vissza!

Ahogy írva vagyon: szemet szemért,

fogat fogért! Mélyet a mélyért,

erős szorítást a gorombáért!

Vagy vegyünk egy másik

példát, ha valamelyik

angol, mondjuk, megkérdi:

Háu du ju du?

Mit mond ön erre?

Hát nem, nem azt.

Itt van az eb elhantolva!

mert ugyanazt:

háu du ju du

Nem úgy mint a mieink,

ha találkoznak s így köszöntik egymást:

"Hun vótá, baszom a szép szád?"

Ami meg illeti a szeleket

(nem a passzátokra gondolok),

uralni kell a beleket.

(Mint amikor az emberre rágyün

az ásítás a tábortűz

mellett,

és szundítna egyet):

tudja, bölcs Salamon mondá vala:

hangos fingnak nincsen szaga

ám, amely fing hang nélküli

annak szaga rendkívüli,

bár a figyelem fölkeltésének

szempontjából mindegy:

még rosszabb: mindez a levegőben marad!

Legjobb, ha más megoldás nincs,

diszkréten kivonulni

s minél tovább kint maradni,

de nem ahogy a latrok cselekszik:

künn finganak ugyan,

de rögvest visszajönnek

(ahelyett, hogy benn eresztenék el

a galambot, s a fedélzetre aztán mennének).

Finomabban finomabban finomabban.

(Nem, ez nem Lenin,

ez parafrázis.)

Ez az ösvény

egyenest az útra viszi,

ott penig várja a limuzin

(Csak úgy magam elé, hazafelé a kavicsos

ösvényen, melankolikusan):

Lehullott a falevél

Mindjárt, mindjárt itt a tél.

S Ő a meleg vidéket kedveli.

1986

(Translated by Bozsik Péter)