Jutro

Jutro

Poslije noćne kiše. Svanulo krvavo jutro.

Blješte vode niz cestu ko male vatre.

Poslije noćne muke,

O, zašto mi crvenim jutrima

Navještaš nemirne dane?

Je li to neka nebeska šala

Suncu na njegovom putu? – O, lako je suncu,

Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom,

Vječno i isto!

A meni je teško držati korak u svirepoj igri

Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom.

I, ako je nesvjest konac ko i početak

Tog kratkog sna,

Zašto me budiš crvenim jutrima?

(1919)

Morning

???