Balada o zaklanim ovcama

Balada o zaklanim ovcama Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje,

Goni dvanaest ovaca, mekih runa,

U grad sneni na prodaju sitom mesaru.

Na čelu im ovan vitorog.

Eno ih, gle! bez bojazni uđoše,

Bezazleno, u povorci, jedna za drugom,

U dvorište gradske klaonice:

Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute.

Mesarski ih pomoćnici, šutljivo,

Odvukoše kao kurjaci:

Nijedna se više natrag ne vrati.

Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu.

Okrutne ruke snažno svaku obore:

Bez opiranja, pritisnuta koljenom,

Dočeka ona smrt od noža, u krvi.

Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.

Ugasle oči; runo krvlju polito; noge slomljene.

Javlja se sunce za obronkom... Na povratku

Pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje.

Pašnjak blista rosnatom travom, u suncu.

Kolašin

Crna Gora

27.7.1930.