Čovek kraj druma

Čovek kraj druma

Stvarao je katedrale

Za ništavan oče-nas,

Rasplitao integrale

Za prebijen marijaš.

Beskrajni je dozvo svet

U bezmernom osećaju,

Bacio ga kao cvet

Bolesnome zavičaju.

Gromove je zahuktao,

Snage vezo preogromne;

On je za nas, brodolomne,

Roj stoleća razbuktao.

Slomljen leži sad kraj druma

Kao zmija prebijena;

U njemu je glad i čuma

Groznicama zanesena

Gorčinama opijena.