Žice

Žice

Put nam je svima u bolu isti,

ma se mi kako zvali;

beli generali

ili crveni ekstremisti.

Vidik nam je siv od žica,

i nebo je sivo,

i duša je siva,

u valu smrti, tifusa, padavica.

Nećemo u smehu podići glave

ako se nad nama beli ždralovi jave;

naš će osmeh za njima da se vine

u nedokučne, slućene visine.

I kad nam nad glavom zatutnji,

i zaljulja se nebo, i sunce, i žice,

ne možemo da odolimo teškoj, krvavoj slutnji,

i gledamo preda se netremice.

O, bolje da smo prezreni u stidu

pali na nekom neprekoračivom zidu.

Puti su nam sada od bola i bede sliveni,

i žice nam poglede u nebo krate.

Ljudi su u nama duboko, duboko skriveni,

i ne mogu,

ne mogu,

ne mogu da se vrate . . .

Wires

???