Tin

Tin

S druge strane groba živa zvezda kuca

I zapaljeni vetar na početku dana sniva

Noć u mome glasu više ne doziva

prostore izgubljene koje poseduju sunca

Krv moja zaspala pod kamenom ne bunca

zbog pakla iz zemlje iskopanog ko živa

Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva

Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca

O zašto smo tako sami i slabi i krti

Dok se zemlja okreće oko svoje smrti

negde ispod zemlje zri tišina zla

Najzad sam dovoljno mrtav ništa me ne boli

Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se

voli

Neka niče cveće iz prokletog tla

Tin

???