U svojim knjižnicama svakodnevno se susrećemo s različitim izdanjima i prijevodima književne literature i svjesni smo ključne uloge prevoditelja u približavanju svjetske literature, literature na drugim jezicima, domaćem čitatelju. Prijevod književnoga djela nije samo preslika, odnosno puko prevođenje teksta s jednoga jezika na drugi – to je stvaranje novoga djela koje u sebi čuva duh izvornika, ali govori jezikom nove publike. U hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima prijevod književnoga djela smatra se autorskim djelom, što također govori o razini kreativnosti, vještinama i znanju kojim prevoditelj mora vladati u svome poslu prevođenja. Dok se vode mnoge rasprave o tome koje je vrste književnih tekstova lakše ili teže prevoditi, gotovo se svi slažu da prevođenje poezije iziskuje najveći trud, pažnju, znanje i talent. U poeziji forma i sadržaj čine nerazdvojnu cjelinu: ritam, zvuk, metafora, pa i tišina između stihova – sve nosi značenje.

Svaki stih/rečenica pročita se na jeziku izvornika, a potom svaki od prevoditelja predstavlja svoj prijevod objašnjavajući, odnosno „braneći“ zašto je upotrijebio upravo tu riječ, frazu, kakve je nedoumice imao prilikom odabira riječi i kako je na kraju donio odluku konačne verzije prevedenoga teksta. Zanimljivo je vidjeti različite prijevode tekstova koji u konačnici ipak zadržavaju isti sadržaj, smisao, atmosferu i emociju. Na svakom susretu, na kojem se uvijek traži mjesto više, potakne se dinamična rasprava koju, osim budućih mladih prevoditelja, svojim pitanjima i prijedlozima često obogate i velikani hrvatskoga prevoditeljstva, kao što je naša redovita korisnica i vrsna prevoditeljica Mia Pervan. U pet dosad održanih dvoboja sudjelovali su prevoditelji: Ana Badurina, Snježana Husić, Željka Somun, Dinko Telećan, Petra Pugar, Mirta Jurilj, Nataša Medved, Patricija Horvat, Željka Gorički, Vedrana Gnjidić, dok su nas u razgovoru vodile moderatorice prevoditeljice: Irena Škarica, Ela Varošanec Krsnik, Stjepanka Pranjković i Latica Bilopavlović Vuković. ZKD