Knjige u vremenu
Granice mog jezika su granice mog svijeta.
L. Wittgenstein
Povodom manifestacije Noć knjige kolektiv Knjižnice Marina Držića na čelu s voditeljicom Božicom Dragaš okuplja značajna imena iz sfere znanosti, psihologije i književnosti.
Psihoterapeut Pavle Perković, književnik Zoran Roško, dr. sc. Lovro Škopljanac i dr. sc Ivana Hebrang Grgić govore o knjizi svatko iz svog interesnog polja djelovanja.
U želji da njihovo znanje i iskustvo prodre do što većeg broja gledatelja i korisnika knjižnice, odluka je pala na audiovizualnu formu. Snagom volje i s obilnom nulom u budžetu okuplja se profesionalni tim (snimatelj i montažeri) spreman da s tehničke strane omogući realizaciju filma. Snima se na nekoliko lokacija: u prostorima Knjižnice Marina Držića i Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na Krešimircu i stubištu Križanićeve gimnazije.
Najava započinje povijesnim presjekom i opravdanom strepnjom nad budućnosti knjige i knjižnice općenito. A utjeha i nada pronalaze se u odgovorima pozvanih stručnjaka.
U kakvoj su korelaciji naš emotivni sustav i jezik?
Omogućuje li vokabular koji posjedujemo precizno iskazivanje naših duševnih stanja? Možemo li se međusobno razumjeti?
Zbog čega toliki otpor prema knjizi i je li ona zaista ljekovita?
Ako obrazovanje liječnika traje čitav život… zašto roditelji, profesori, učitelji zaboravljaju da to isto vrijedi i za njih?!
Psihoterapeut Pavle Perković započinje osobno. Bez zadrške otkriva koliko mu knjige pomažu kao roditelju, prijatelju, partneru i muškarcu u svijetu u kojem patrijarhat nemilosrdno diktira svoja pravila. Otkriva detalje svog odrastanja i važnosti obogaćivanja jezika koji ne prenosi drugima samo kako se osjećamo, što mislimo i želimo. Jezik oblikuje emocije koje osjećamo i reflektira naše psihološke procese. Svoje življeno i profesionalno iskustvo komparira s mislima terapeuta Jespera Juula i Brene Brown. Ne zaobilazi ni Irwina D. Yaloma, Nietzschea ni Schopenhauera.
Nakon Perkovića kadrom dominira naš priznati i nagrađivani književnik Zoran Roško.
Zašto autor piše? Zbog sebe, svojeg zadovoljstva ili zato što želi biti čitan? Koliko mu znače nagrade?
Roško, ignorirajući sva postavljena pitanja, vraća se u ključnu fazu odrastanja. Onu tinejdžersku. Važna uloga u oblikovanju Roškova ranog života pripala je Kafki. Upravo Kafkino čarobnjaštvo s riječima pomoglo mu je oko odluke što će biti kad odraste i naraste. Bit ću književnik. Ponosno obznanjuje Roško i nastavlja nizati impresije oko vlastitog bloga Roškofrenije otkrivajući u kakvom je doticaju sa psihodelicima i ostalim pripravcima za bolji prolazak kroz portal imaginacije.
Noć knjige poslužila nam je i kao prigoda da se otkrije višestruka važnost čitanja – za srce, dušu i um pojedinca, ali i za razvoj ljudske zajednice, za dobrobit društva.
Kako djecu zainteresirati za čitanje? Je li srednjoškolska lektira učenicima naporna, sadržaji teški, teme daleko od doba njihova odrastanja, a stil potpuno nerazumljiv? Osim ispitne literature, što danas čitaju studenti književnosti? Poznaju li hrvatske autore i što misle o njihovim djelima? Što je danas klasična književnost? Zašto mladi ljudi teško razumiju stih?
Doktor znanosti Lovro Škopljanac, docent na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, podijelio je s nama najnovija istraživanja koja prikuplja u okviru projekta Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici, koji sa svojim suradnicima upravo provodi, među ostalim, i u knjižnicama mreže Knjižnica grada Zagreba. Koliko je Dostojevski blizak današnjim tinejdžerima i ima li u književnosti generacijskog jaza.
Uradak završavamo – cenzurom. Doktorica znanosti i profesorica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Ivana Hebrang Grgić razotkriva različita lica cenzure. Knjiga ne ovisi samo o svojim kvalitetama, želji autora, mogućnosti izdavaštva, čitateljskom interesu te statusu knjige i čitanja na društvenoj ljestvici vrijednosti, nego i o raznim političkim previranjima.
Što samo potvrđuje snagu i moć pisane riječi. ZKD