Ka Kultura

Ka Kultura u tučepskin zaseocima, ili skraćeno kKuTz, naizgled je još jedan turističko-kulturni festival kakvima obiluju hrvatska mjesta u ljetnoj sezoni. Međutim, manifestacija obiluje nizom posebnosti koje je postavljaju na mjesto mediteranskog kulturološkog rariteta. „Svaki tjedan drugi zaselak. Svaki zaselak je različit ambijent, drukčija mogućnost scene i drukčiji položaj i raspored gledališta. Drukčiji pristup i još mnogo toga drukčijeg…“* Ovaj citat na najjednostavniji način opisuje ka Kulturu. Tučepski zaseoci Srida Sela, Moča, Podpeć, Čovići, Šimići i drugi masovno su napuštani 60-ih godina dvadesetog stoljeća. Do nedavno je sve osim pojedinih konoba i vrtova, ili kako se u Tučepima kaže vrtlova, zaraslo u travu, korov i zaborav. Danas, zahvaljujući ka Kulturi, svako ljeto na kulturna događanja dođe i nekoliko stotina gledatelja.

Po večeri je za pripremu događanja angažirano pedesetak ljudi. Ovisno o zaseoku kapacitet je gledališta tristo-četiristo stolica plus stotinjak mjesta po prozorima, balkonima, krovovima i gomilama. Gledalište je uvijek puno.

U šesnaest godina ka Kulture u 90-ak večeri održano je 150 kulturnih događanja: 66 predstava, 22 koncerta, 20 izložbi, 30-ak poetskih predjela, pet proznih predjela, četiri glazbena predjela…

Predstave i koncerti u začudnom scenskom ambijentu. Na jednovečernjim izložbama izlažu slikarski i kiparski autoriteti: Vatroslav Kuliš, Stipe Nobilo, Bane Milenković, Antun Boris Švaljek, Igor Dragičević, Stipe Ivanišević, Marin Marinić tek su neki od njih.

Oni svoje slike i skulpture postavljaju po zidovima starih kuća, po malim kalama i to sve „samo“ za jednu večer. Antologijski pjesnici poput Luka Paljetka, Tonka Maroevića, Enesa Kiševića, Ivice Prtenjače, Jakše Fiamenga, Miroslava Mićanovića, Krešimira Bagića, Stijepa Mijovića Kočana, Tome Podruga činili su poetsko predjelo – prije predstave ili koncerta recitirali bi svojih deset-petnaest pjesama pred tristo-četiristo ljudi.

Na ka Kulturi postoji još posebnosti, poput prisege gledatelja kada svaku večer gledatelji prisežu Kulturi ili vatrometa tipa kKuTz, jer nema stvarnog vatrometa, nema opasnosti, nema troška, samo mašta – jedini vatromet pri kojem se gledatelji dive i plješću senzaciji koje nema.

A kad je neko kulturno događanje tamo gore na otvorenome, skuha se tučepski bronzin i besplatno podijeli tristotinjak porcija autentičnih dalmatinskih jela. Može se jesti na otvorenome ili u dvorištima i konobama srdačnih i dobrohotnih Tučepljana, koji samo za tu prigodu otvaraju vrata i unutra puštaju sve koji su tu noć došli do njih. Dok gosti uživaju u jelu, čuje se pjevanje klapa.

I ne treba zaboraviti – sve je besplatno. I ulaz i izlaz, i jelo i piće, i ambijent i osmijeh!

Idejni začetnik i umjetnički direktor je književnik Ivica Mijačika, a glavni organizator Općina Tučepi uz pomoć TZO Tučepi. Cijeli projekt traje od 2006. sve do danas, bez prekida.