Jutro poezije u knjižnici: Glasovi Književnog petka Vesne Parun
Tomislav Mrčić
tomislav.mrcic@muzejprigorja.hr
Muzej Prigorja
Milkica Ursa
Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Božidara Adžije
Hrvatska književnica Vesna Parun (1922. – 2010.) javnosti je poznata po životu koji je vodila na margini hrvatskih književnih društava, premda je najprevođenija hrvatska pjesnikinja i pripada joj veliko poglavlje suvremenoga pjesništva. I sama je prevodila, osobito bugarske pjesnike, jer su je životne okolnosti vezivale uz Bugarsku, što je, između ostaloga, bio jedan od razloga održavanja književne tribine 24. svibnja 2023. godine u Knjižnici Božidara Adžije, KGZ, na Dan obilježavanja bugarske prosvjete i kulture i slavenske pismenosti.
Četrdesetih godina 20. stoljeća Vesna Parun živjela je i djelovala u Sesvetama pa je Muzej Prigorja preuzeo ulogu o skrbi očuvanja sjećanja na nju i njezina djela. U Prigorju je nastala i njezina prva, tada kontroverzna, a danas kultna zbirka Zore i vihori, a Muzej čuva i njezinu, poput koralja crvenu, damsku torbicu koju je od nje tih godina kupila jedna Sesvećanka i nedavno darovala Muzeju. Među prvima je dobila Nagradu Grada Zagreba za književnost 1956. godine, koja se također čuva u Muzeju Prigorja i jedna je od rijetkih osoba koja je tu Nagradu dobila dva puta, na početku i gotovo na koncu svoje bogate karijere 2002. godine.
Knjižnica Božidara Adžije, KGZ, u okviru projekta Digitalizirana zagrebačka baština Knjižnica grada Zagreba posjeduje zvučne zapise u zbirci Glasovi Književnog petka, književne tribine koja se održava od 1955. godine do danas. Na računalu u Knjižnici mogu se poslušati zapisi snimljeni u periodu od 1959. do 1969. koji su digitalizirani s magnetofonskih traka i audiokaseta. U zbirci Glasovi Književnog petka postoje dva zvučna zapisa govora Vesne Parun, što je bio jedan od povoda za održavanje Jutra poezije u knjižnici: Marija i mornar, 1959. i Veče bugarske poezije, 1966. Malo je poznato i da je Vesna Parun uz Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Saliha Alića i Berislava Nikpalja među pokretačima najstarije književne tribine u nas pod nazivom Jutro poezije utemeljene 1964. (danas pod vodstvom Željka Buklijaša).
Na Književnom petku u Radničkom domu 1966. godine Vesna Parun održala je predavanje s temom Veče bugarske poezije“ o poslijeratnim bugarskim pjesnicima i govorila o sličnosti i razlikama – kako je sama voljela isticati – "dva tako srodna slavenska jezika, a kakvih li tvrdokornih prepreka kad su oba u galopu!". Na tom Književnom petku sudjelovao je i izuzetni hrvatski prevoditelj i književnik, Mate Maras, kao recitator bugarskih pjesama. Danas, 57 godina kasnije, Mate Maras bio je sudionik književne tribine i prisjetio se toga vremena. Gospodin Maras, vrsni prevoditelj, govorio je i o legendarnom mjestu okupljanja umjetnika koji nisu bili etablirani, Tingl Tanglu, a odao je i nekoliko malih prevoditeljskih tajni.
Zanimljive crtice iz dugogodišnjeg druženja s Vesnom Parun podijelio je i Branko Pejnović, njezin prijatelj i autor nekoliko dragocjenih audiozapisa i videozapisa o najvećoj hrvatskoj pjesnikinji XX. stoljeća, čije snimke pogledajte na Youtube kanalu Hrvatskog državnog arhiva.
O nastanku i postavljanju izložbe Fanatik istine : Vesna Parun u NR Bugarskoj 1962. - 1967.“ u sofijskome Nacionalnom muzeju literature "NikolaVapcarov" govorile su ravnateljica Muzeja Prigorja, Morena Želja Želle i Ksenija Banović, književna prevoditeljica s bugarskog jezika i knjižničarka. U svojem dnevniku na dan 20. lipnja 1967. Petar Dinekov je zapisao: "Sutra će se o Vesni pisati knjige, slavit će je u govorima i na skupovima, objavljivat će je s dugim, opširnim predgovorima. Ali njezin život sada je težak, pun proturječja, bezumlja, lišavanja i rizika. Bez ikakva spokoja, ikakve sigurnost niti u današnjem, niti sutrašnjem danu. Naprosto se čudiš toj ženi odakle crpi snagu za ovakav život." Nekoliko iskrenih prijatelja, na čelu s hrabrim satirikom R. Ralinom, tada je prozvaše fanatikom istine.
Tribini su prisustvovali i učenici Klasične gimnazije koji sudjeluju u trogodišnjem Erasmus projektu KA2 – Virtualna šetnja Europom (Virtual Stroll Across Europe – VISA EU), koji se provodi s partnerskim srednjim školama SWITCH "Sv. Kliment Ohridski" iz Sofije, Bugarska; Bernaldo de Quirós iz Mieresa, Španjolska; Ekpedeftiria P. Vassiliadi iz Soluna, Grčka te nevladinom organizacijom Roes Cooperativa iz Atene. Učenici su bili u pratnji profesorica Ivane Črnelč, Galjine Venturin i Gordane Makar te u sklopu projekta snimaju film o Vesni Parun, a recitirali su i odabrane pjesme iz zbirke pjesama Vesne Parun posvećene Bugarskoj Vjetar Trakije. Time je simbolično obilježen i Dan bugarske prosvjete i kulture te slavenske pismenosti (Dan svetog Ćirila i Metoda, utemeljitelja slavenske pismenosti).
Tribina je uvrštena i u program obilježavanja Međunarodnog dana arhiva, 9. lipnja, koji se odlukom Međunarodnoga arhivskog vijeća (International Council on Archives – ICA) obilježava diljem svijeta od 2008. godine, a ove je godine održan s temom i pod nazivom Zvuci, slike i književna riječ u arhivima, kao jedan od čak četiri programa vezana uz stvaralaštvo Vesne Parun.
Spomenimo još i podatak da su se prošle godine, u kojoj se obilježavala stogodišnjica njezina rođenja, uvidom u povijest posudbe, u Knjižnici Božidara Adžije njezine knjige posuđivale, čak, četiri puta više, istaknula je knjižničarka Ursa.
Riječima akademika, pjesnika i prevoditelja Tonka Maroevića, velikog poštovatelja poezije Vesne Parun – "naša je kulturna dužnost i emocionalni dug podsjećati na njezino djelo epohalnoga značaja te poticati širu publiku da se okrenu inspirativnim stihovima i stranicama neprolazne vrijednosti!" A u nadi približavanja Glasova Književnog petka mlađim čitateljima, Jutro poezije u knjižnici nastavit će s novim programima. ZKD