Konferencija je okupila 200-tinjak knjižničara širom Poljske te goste iz Hrvatske, Latvije, Litve, Mađarske i Velike Britanije. Kroz tri velike cjeline moglo se čuti o svim problemima koji muče poljske knjižničare, dok su inozemni gosti pokušali dati dodatnu perspektivu razmišljanjima o knjižnicama danas.

Podaci pokazuju da i u Poljskoj, kao i Hrvatskoj, čita tek 30 do 40 % građana te da žene čitaju više od muškaraca, što pokazuje da problem nečitanja postoji i drugdje. Bio je to i razlog da se knjižnice pozove na promjenu, posebice iz perspektive rada subotom, jer čak 90 % knjižnica u Poljskoj ne radi subotom.

U drugom dijelu panela pokušalo se problematizirati upotrebu tehnologija u knjižnicama – hoće li one zamijeniti knjižničare ili im pomoći u radu? U tom panelu Dizdra Šmit iz Latvije predstavila je programe poticanja čitanja koje Centralna knjižnica u Rigi provodi izvan prostora knjižnice (u zatvorima, bolnicama i na plaži na Baltičkom moru). Od poljskih kolega moglo se čuti koje su sve vrste aplikacija razvili kako bi korisnicima što više približili čitanje e-knjiga, slušanje audioknjiga te ostalih knjižničnih usluga. Bilo je riječi i samoposlužnim aparatima za povrat i posudbu knjiga.

Posljednji, treći dio konferencije bio je posvećen promociji knjižničnih usluga, pa je Isobel Hunter iz Velike Britanije govorila o univerzalnim knjižničnim uslugama kao standardu za osmišljavanje programa narodnih knjižnica. To su, primjerice, čitanje, zdravlje i blagostanje, digitalne i informacijske usluge, kultura i kreativnost. Na primjeru dječjeg festivala, koji je predstavila Agnieszka Karp – Szymanska iz Zaklade Czas Dzieci, prikazano je kako se može skrenuti pozornost na važnost čitanja.