Prisutne je toplim riječima dobrodošlice pozdravila voditeljica Gradske knjižnice Ismena Meić, pomoćnica ravnateljice za korisnike i programe, nakon čega je dramski umjetnik Zvonko Zečević čitao izabrane pjesama iz zbirke. Književnik Mario Raguž osvrnuo se na Šumu kao izvor terapije koja je u određenom životnom periodu to pjesniku i bila. U ovoj konceptualnoj zbirci pjesama bujaju riječi dubokog značenja koje opisuju doživljaj šume, kao i neki neologizmi, što govori o pjesnikovu opuštanju i upuštanju u jezičnu igru u nadahnjujućem šumskom ambijentu. Za pjesnika je šuma cijeli život, slojevita, neistražena, ona je biće, prijateljica i ljubavnica, kao i izvor života. Pogled na šumu s bolničkog kreveta dao je Ivanu novu snagu za život i podsjetio ga na šume djetinjstva, naglasio je Raguž ovaj biografski detalj. Pjesme u zbirci nastale su u vrlo kratkom roku, gotovo u mjesec dana. Lirski je subjekt ušao u prostor šume kao u traženja smisla svojega života i pisanja kao nadahnuća, dodao je književnik Raguž.

U nedostatku životne snage i zdravlja skloni smo i trebamo se obratiti liječniku. Ali, isto tako, s istim povjerenjem, možemo se obratiti i šumi, nadovezao se pjesnik. Svaka je pjesma tekstualno jedna priča, cjelovita. Ne vrijedi ona izreka da se od šume ne vidi drvo iliti da se od šume riječi ne vidi smisao. Naprotiv, pjesniku bolest postaje radost jer ga šuma i poezija vraćaju u vrijeme i prostor kad i gdje je sve bilo moguće, gdje se i život može promijeniti. U vremenu u kojem živimo šuma je svim posjetiteljima idealna za bijeg od stresa, složili su se, a riječi pjesama imaju ljekovit učinak.