Ženski glasovi iz prošlosti
Dan žena u Knjižnici Marije Jurić Zagorke
Embedded Files
Vlatka Sambolec
Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Vladimira Nazora
Ivan Polanšćak
Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Marije Jurić Zagorke
Naklada Mala zvona i njihova glavna urednica Sanja Lovrenčić od svojih izdavačkih početaka 2010. godine vrše poman odabir naslova za uvrštavanje u svoje nakladničke nizove. Podjednaku pozornost posvećuju i knjigama za djecu i knjigama za odrasle, a osobitost njihova programa jest sustavno objavljivanje nefikcijske biografske i autobiografske proze u nakladničkom nizu „U prvom licu“ te kratkih proznih tekstova s odmakom od realizma u nizu „Fantastična knjižnica Malih zvona“.
Povodom Dana žena u Knjižnici Marije Jurić Zagorke predstavljen je dio njihova izdavačkog opusa, onaj „ženski“, u razgovoru koji su vodile Lidija Dujić i Sanja Lovrenčić, dok je glumica Urša Raukar čitala ulomke iz knjiga izloženih za tu prigodu. Naslov programa, „Ženski glasovi iz prošlosti“, sugerirao je kako je on posvećen autoricama koje su djelovale nekada, u vremenima kada su se žene znatno manje laćale pisanja i još manje bile prihvaćene kao dio književnoga kanona, nedovoljno proučavane i neprikladno valorizirane. Riječima glavne urednice, izdavanjem takvih knjiga Naklada Mala zvona imala je cilj „osvijetliti često zanemaren segment književnog stvaralaštva“ prebacivanjem fokusa na starije romantičarske i
modernističke britanske autorice kao, na primjer, Mary Wollstonecraft, Mary Shelley, Dorothy Wordsworth, Jessie Conrad i Virginiju Woolf, francusku preciozu Marie-Catherine d'Aulnoy i njezine priče za djecu, te samozatajne, tek odnedavno više proučavane hrvatske autorice 19. stoljeća, poput Ivane Brlić-Mažuranić. Osim izvornih tekstova, kao što su dnevnik Ivane Brlić-Mažuranić i pisma s putovanja po Skandinaviji Mary Wollstonecraft, Mala zvona zastupaju i povijesno-teorijske knjige poput dviju studija Lidije Dujić o ženama u hrvatskoj književnosti te onu Biljane Romić o ženskoj perspektivi britanske kolonizacije Indije temeljene na dnevničkim zapisima i pismima tamošnjih Engleskinja.
Jedna od prvih knjiga iz biblioteke „U prvom licu“ bila je upravo „Dobro jutro, svijete!“ – dnevnički zapisi mlade Ivane Mažuranić, prva proza koju je pisala od 1888. godine do svojih zaruka 1891. godine. Ubrzo je uslijedilo i novo izdanje „U potrazi za Ivanom“ (prvotno izdane u Autorskoj kući, 2006.), romaneskne biografije o I. B. Mažuranić, središnje djelo Sanje Lovrenčić o toj autorici, nastalo kao rezultat dugogodišnjega istraživanja u ostavštini i arhivu obitelji Brlić, njezinim dnevničkim zapisima, bilješkama i pismima te razgovora s potomcima.
U biblioteci „U prvom licu“ Lidija Dujić objavila je već spomenute studije o hrvatskim književnicama – „Ženskom stranom hrvatske književnosti“ i „Zovu ih književnicama“. U jednoj od njih ističe kako književnopovijesni tekstovi pokušavaju nametnuti mišljenje da se u višestoljetnoj povijesti hrvatske književnosti pojavilo tek sedam žena (Cvijeta Zuzorić, Ana Katarina Frankopan Zrinski, Katarina Patačić, Dragojla Jarnević, Ivana Brlić-Mažuranić, Jagoda Truhelka i Vesna Parun), no relevantnim ne smatra što ih je sasvim sigurno bilo mnogo više, nego se pita o razlozima njihova „svjesnog biranja polumraka u dubini književne scene svoga vremena“.*
Te večeri na Dan žena mnogobrojna publika sa zadovoljstvom je sudjelovala u raspravi o životima i stvaralaštvu žena, namjerno ili slučajno klišeiziranima, smatranima „prikladnim“ tek za domenu dječjeg (didaktičkog) te uvijek etiketiranima kao „ženska književnost“. ZKD
*Dujić, L. (2011). Ženskom stranom hrvatske književnosti. Zagreb: Mala zvona, str. 18.
Google Sites
Report abuse