Dr. sc. Sunčica Ostoić - razgovor ugodni
Embedded Files
Dr. sc. Sunčica Ostoić nova je ravnateljica mreže Knjižnica grada Zagreba. Osim što je knjižničarka, povjesničarka je umjetnosti, filozofkinja i multidisciplinarna stručnjakinja. Donedavna koordinatorica Knjižnice Podsused u knjižničarstvu je više od 15 godina, no predaje i na Akademiji likovnih umjetnosti. Bila je vrlo aktivna na kulturnoj sceni Zagreba – sudjelovala je u radu kulturnih vijeća, djelovala u radnom timu za izradu Nacrta prijedloga Programa razvoja kulture Grada Zagreba za razdoblje od 2024. do 2030. godine, obnašala funkciju umjetničke direktorice kandidature Zagreba za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Također, suosnivačica je i dugogodišnja voditeljica jedne od najuglednijih udruga suvremene umjetnosti u Hrvatskoj – udruge Kontejner.
Fotografija: Leo Stojanov
Na novoj ste funkciji već dva mjeseca, no instituciju poznajete iznutra već dugo. Biste li nam mogli reći prve dojmove s obzirom na promjenu razine s koje sagledavate cjelinu?
S obzirom na dugogodišnji staž u ustanovi i drugim iskustvima, malo toga me moglo iznenaditi – osim onoga što me doista istinski iznenadilo. Rado ću podijeliti svoje dojmove. Knjižnice grada Zagreba počivaju na visokoj razini profesionalnosti i stručnosti. Iako te kvalitete nisu uvijek bile praćene odgovarajućim kapacitetima vodstva, kolegice i kolege su uspjeli održati iznimno visoke standarde rada i javne usluge. To zaslužuje veliko poštovanje. Ja bih im voljela dati priliku da se profesionalno još više ostvare. Zanimljivo mi je primijetiti kako je zapravo vrlo malo pojedinaca u potpunosti svjesno veličine naše ustanove: više od 570 zaposlenika, 43 lokacije raspoređene po cijelom gradu i Bibliobusna služba koja pokriva čak 46 stajališta. To je golema mreža znanja, usluga i društvenog utjecaja. Ne mogu još govoriti za svakog pojedinačno, no upoznala sam veliki dio kolegica i kolega te znam da u našim knjižnicama radi mnogo onih koji duboko cijene svoju struku i korisnike. I upravo to treba njegovati i dalje – tu profesionalnu etiku, neprestano usvajanje znanja i predanost.
Posebno me raduje što su moji najbliži suradnici vrhunski stručnjaci koji, unatoč dugom stažu, i dalje pokazuju motivaciju, entuzijazam i otvorenost za nove ideje. Takva profesionalna i ljudska kvaliteta ne može se ničime nadomjestiti – ona je osnova svake uspješne institucije. Moj pristup vođenju temelji se na jasnoj viziji i strateškom promišljanju. Nisam sklona fokusiranju isključivo na kratkoročne izazove nego smatram da instituciju treba voditi s naglaskom na dugoročno planiranje. Jednako važno, tu viziju treba podijeliti s timom – kako bi i drugi imali vremena o njoj promišljati, dopunjavati je i sudjelovati u njezinoj realizaciji. U konačnici, snažna institucija nastaje iz zajedničkog rada, uz međusobno povjerenje, dijalog i odgovornost prema budućnosti.
Dotaknula bih se i teme osobnog doživljaja posla ravnatelja, jer se o tom aspektu rijetko govori. Naime, unatoč sjajnim suradnicima, to je često usamljen posao. Riječ je o specifičnoj vrsti samoće. Osobno cijenim i trebam samoću – bilo onu privatnu, bilo onu koja, u mom slučaju, prati kreativni znanstveni rad. No, samoća upravljanja ljudima i ustanovom drugačije je prirode. To je strukturalna i profesionalna samoća, koja proizlazi iz same naravi hijerarhijske pozicije i odgovornosti. Ne bih je vrednovala ni pozitivno ni negativno, nego samo istaknula kao osobitu pojavu, zanimljivu za promišljanje u kontekstu psihologije vodstva, sociologije uloga i organizacijske dinamike.
Otkuda motivacija za ovakvu promjenu? Odgovornost je sigurno mnogo veća, ali i utjecaj. Što mislite, na koji način ćete utjecati na zajednice oko Vas - na sam KGZ, na knjižničarsku zajednicu, na lokalnu, regionalnu pa i na nacionalnu javnost? Koju biste poruku voljeli prenijeti?
Za mene je ovo bila logična odluka. Oduvijek me zanima izgradnja institucija i razvoj sustava – kako organizacijski, tako i sadržajno. To je vidljivo u mojem cjelokupnom dosadašnjem djelovanju: od osnivanja, formiranja strukture i programa organizacije Kontejner početkom 2000-ih, preko uloge umjetničke direktorice kandidature Zagreba za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, pa sve do aktualnog rada na razvoju novih studijskih programa na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Knjižnice grada Zagreba se nalaze u fazi zamašne transformacije i vrlo dinamičnog perioda. Projekt nove središnje knjižnice u Paromlinu promijenit će mnoge poslovne procese i pozicionirat će Knjižnice grada Zagreba kao jednu od središnjih kulturnih i obrazovnih institucija u Zagrebu i šire. Sudjelovanje u tom procesu za mene je istodobno motivacija i izazov. Odgovornost koju preuzimam je velika, no moj je cilj ojačati instituciju, povećati njezine kapacitete te potaknuti promjenu perspektive šire javnosti o knjižnicama, kako bi se osvježila njihova važnost i potencijal.
Javni prostori i prostori kulture često se uzimaju olako, iako imaju neprocjenjiv doprinos svakodnevnom životu, razvoju pojedinca i očuvanju kulturnih vrijednosti. Unatoč dominantnim trendovima koji promiču površne uspjehe i brzo zadovoljavanje trenutačnih potreba, ključno je usmjeriti napore na promicanje onoga što ima dugoročan smisao i istinsku kvalitetu. Snažno zastupam važnost kulture i umjetnosti, kao i autora i stručnjaka koji sudjeluju u njihovu stvaranju te civilnih i javnih sustava koji ih provode. U kontekstu knjižnica, to se odnosi na profesionalne, transparentne i uključive oblike djelovanja koji omogućuju trajni pozitivan učinak na lokalnu zajednicu i na širu kulturnu scenu. Upravo na te procese želim imati motivirajući učinak, osnažujući sve dionike u ostvarivanju velikih ciljeva pred nama. Poruka koju bih voljela prenijeti je da knjižnice nisu samo čuvarice znanja, već snažni prostori stvaranja, povezivanja i zajedničkog djelovanja. U njima se mogu graditi temelji društva koje vrednuje i potiče informiranost, raznolikost, dijalog i zajedničku odgovornost. I to je smjer u kojem trebamo ići.
Snažno zastupam važnost kulture i umjetnosti,
kao i autora i stručnjaka koji sudjeluju u njihovu stvaranju
te civilnih i javnih sustava koji ih provode.
Gledamo kako se gradi novi Paromlin, što je definitivno jedan od ključnih momenata u zagrebačkoj obrazovnoj i kulturnoj sceni. Vaš je program vrlo ambiciozan: najavljene su mnoge samostalne aktivnosti, manifestacije, događanja. Ali, najavljena je i snažna kolaboracija s novim kulturnim centrom s kojim bi nova središnja knjižnica dijelila prostor. Koja su očekivanja, na koji način bi se trebalo razgraničiti djelovanje između te dvije institucije?
Zgrada raste iz dana u dan, a četiri velika krana na gradilištu koje svakodnevno promatram bude optimizam – kao i svaki čin stvaranja nečeg novog, jer ukazuju na snagu velikih procesa i mogućnost promjene. U tom zdanju odvijat će se nova vrsta suradnje između Knjižnica grada Zagreba i Društveno-kulturnog centra, koji je dio ustanove Novi prostori kulture (NPK), a temeljit će se na suupravljačkom modelu. O toj smo temi ravnatelj NPK Hrvoje Laurenta i ja već započeli razgovore te imamo preliminarne i načelne dogovore koji će tijekom sljedeće godine rezultirati razradom konkretnog modela s jasno definiranim funkcijama i odgovornostima. Naša je suradnja započela već u prvom tjednu mog mandata i dosad se pokazala iznimno konstruktivnom, kolegijalnom i profesionalnom, što smatram važnim preduvjetom za uspješno partnerstvo. Uvjerena sam da će takav pristup i dalje biti temelj za razvoj upravljanja Paromlinom kao zajedničkog prostora za znanje, kulturu i zajednicu.
Istaknula bih da mi dugogodišnje paralelno iskustvo rada i u javnom i civilnom sektoru daje dodatnu prednost u ovom kontekstu. Omogućava mi da razumijem različite perspektive, načine funkcioniranja i dinamike odlučivanja, programiranja i rada u obje sfere, što samo može pridonijeti razvoju održivog i uravnoteženog modela suupravljanja. Unutar Knjižnica grada Zagreba provedeno je početno istraživanje o modelima suupravljanja u kulturnim institucijama, s posebnim naglaskom na poznate knjižnice poput Dokk1, DeKrook i druge. Nadovezujući se na to, kolega Laurenta i ja dogovorili smo angažman vanjskih suradnika koji će provesti znanstveno istraživanje na europskoj razini i to ne samo u knjižnicama, već i u drugim relevantnim ustanovama koje već prakticiraju različite oblike suupravljanja, a kako bismo što bolje razumjeli prednosti i izazove tih modela. Također, već smo definirali niz zajedničkih programskih aktivnosti vezanih uz Paromlin, čiji će se opseg postupno širiti kako se bude približavalo otvaranje. Njih će razvijati novoosnovana Radna skupina za programe KGZ-a, koja će s kolegama iz NPK surađivati na osmišljavanju programa otvaranja i drugim programskim aspektima.
U zadnje vrijeme pojam participativnosti je sve prisutniji, na svim razinama – u predlaganju, djelovanju, odlučivanju. Istodobno, nalazimo se u dobu smanjivanja povjerenja u znanost, a jačanja utjecaja lažnih vijesti, pa razvoja umjetne inteligencije... Zadnjih nekoliko godina i u Hrvatskoj su knjižnice krenule s razvojem participativne znanosti gdje građani sami mogu oblikovati istraživanja, a na kraju i utjecati na odluke. Koje mogućnosti vidite za KGZ u tom pogledu?
Participativnost je širok i višeznačan pojam koji se koristi u različitim područjima, od znanosti, tehnologije, društveno-političkih procesa, do kulture i umjetnosti. Promatram ju kao dio šire kulture sudjelovanja i suoblikovanja, koja se odnosi na oblike aktivnog uključivanja pojedinaca u područja u kojima nisu nužno profesionalni stručnjaci. Time se otvaraju novi prostori za angažman i doprinos. Riječ je o pristupu koji naglašava važnost zajedničkog stvaranja, otvorenosti i dijeljenja odgovornosti za znanje, iskustvo i smisao.
U kontekstu znanosti, spomenuli ste popularnu građansku znanost – model u kojem građani aktivno sudjeluju u prikupljanju podataka, promatranju i dokumentiranju pojava. Time ne samo da doprinose znanstvenim istraživanjima, već i razvijaju osjećaj pripadnosti i korisnosti unutar zajednice, a znanost se demokratizira i postaje uključivija. U suvremenoj umjetnosti, participativnost se očituje u djelima čije se značenje oblikuje tek putem aktivnog angažmana publike. Umjetničko djelo nije dovršeno bez sudjelovanja te ono nastaje u dijalogu sa sudionicima. U knjižničarstvu participativnost ima svoje specifične oblike i predstavlja veliku priliku za razvoj modela sudioništva.
Intrigantno je omogućiti snažniju participaciju različitih članova zajednice u oblikovanje djelovanja knjižnice, što podrazumijeva i izravnije povezivanje knjižnica s članovima zajednice. To zahtijeva pažljivo osmišljavanje modela suradnje. No, time narodne knjižnice mogu dodatno ojačati svoj utjecaj šireći kritičko mišljenje, kreativnost i angažiranost unutar zajednice na specifičan način u složenom fizičko-virtualnom prostoru suvremenog života. Stoga planiram poticati kulturu sudjelovanja, koja podrazumijeva orijentaciju prema zajednici i uključivanje osoba koje ne rade u knjižnici. Time knjižnice mogu postati prostori suoblikovanja, u kojima korisnici nisu samo primatelji sadržaja, nego i njihovi aktivni stvaratelji. To se može, primjerice, primijeniti na participativne programe u kojima članovi zajednice svih generacija sudjeluju u osmišljavanju ili provedbi aktivnosti. Već imamo takve programe, a njihov broj, kao i raznolikost, mogu se povećati. Nadalje, jedan od oblika participacije su veleposlanici dobre volje, angažirani pojedinci koji aktivno doprinose programima i služe kao poveznica između zajednice i knjižnice.
Participacija u knjižničarstvu mogla bi se potencijalno razviti u oblik participativnog knjižničarstva, koje bi podrazumijevalo uključivanje korisnika u stručne procese poput pisanja anotacija te u formalnu i sadržajnu obradu knjižnične građe. Iako ti procesi zahtijevaju specifična znanja koja moraju ostati u domeni stručnjaka, u njima bi mogli sudjelovati kvalificirani pojedinci s relevantnim iskustvom koji više nisu radno aktivni ali žele volontirati. U poticanju i ostvarivanju veće participacije u aktivnostima ili drugim aspektima knjižnične djelatnosti, presudno je očuvati stručne, etičke i kvalitativne standarde, uz istodobno otvaranje prema zainteresiranim pojedincima izvan profesionalne zajednice na nove načine.
Intrigantno je omogućiti snažniju participaciju različitih članova zajednice
u oblikovanje djelovanja knjižnice, što podrazumijeva i
izravnije povezivanje knjižnica s članovima zajednice.
Trenutno je u izradi Izvješće na razini Europske unije o ulogama narodnih knjižnica. Identificirano je devet društvenih izazova s kojima se narodne knjižnice susreću: razvoj pismenosti, kultura i baština, informacije i demokracija, tehnološka pismenost, društvena kohezija, održivost, zdravlje i well-being, ekonomski razvoj, urbani i ruralni razvoj. Što biste Vi izdvojili kao ključnu stvar s kojom se knjižnice i kako biste adekvatno odgovorili na njih?
Na pitanje što smatram najvažnijim izazovom, odgovorila bih da se nijedan od njih ne može izdvojiti – jer svi oni zajedno određuju budućnost narodnih knjižnica. Moja razvojna strategija obuhvaća mnoge od navedenih izazova jer svaki ima neosporan značaj. Strukturirala sam ih u pet prioritetnih razvojnih područja koja će usmjeravati razvoj Knjižnica grada Zagreba.
Prvo područje, Mreža i prostori – snažna povezanost i utjecaj, usmjereno je na osnaživanje knjižnične mreže i širenje njezina utjecaja lokalno, nacionalno i međunarodno. Uključuje unapređenje poslovanja (primjerice, centralizaciju obrade i nabave), razvoj knjižničnih usluga i transformaciju javne slike o narodnim knjižnicama. Otvaranje nove središnje Gradske knjižnice, kapitalnog kulturnog projekta desetljeća, imat će ključnu ulogu u svim tim aspektima, kao i za budućnost našega grada.
Drugo područje, Zajednica i aktivno sudjelovanje – knjižnice kao središta uključenosti i demokracije, usmjereno je na jačanje uloge knjižnice kao mjesta društvene integracije, uključivosti i aktivnog građanskog sudjelovanja.
Treće razvojno područje, Pismenost – osnaženi građani za izazove 21. stoljeća, bavi se podizanjem razine sveobuhvatne pismenosti putem programa i resursa koji odgovaraju suvremenim potrebama zajednice. Uz čitalačku pismenost, tu su i digitalna, informacijska, medijska, kulturna, zdravstvena, financijska pismenost i dr. Sve one ključne su za osnaživanje građana i njihovo uspješno snalaženje u suvremenom društvu.
Područje Nova tehnologija – naprave i algoritmi u službi suvremene knjižnice usmjereno je na tehnološki razvoj putem unaprjeđenja infrastrukture, poslovanja i usluga. Naglasak je na primjeni naprednih rješenja koja knjižnicama omogućuju da ostanu relevantne i u digitalnom okruženju.
Na kraju, Održivost – knjižnica za današnje i buduće generacije promiče ekološku odgovornost putem održivih praksi, uključujući kružnu ekonomiju, energetski učinkovite prostore i zelene inicijative.
Plan rada istodobno se oslanja na godišnje programske teme koje knjižnice pozicioniraju kao točke društvenog dijaloga. Među njima su: 1) migracije: promišljanje migracija kao fenomena koji oblikuje identitet zajednica, kulturnu razmjenu i društvenu integraciju, i upravo je ona predviđena kao tema za 2026. godinu; 2) imaginarni svjetovi: istraživanje uloge kreativnog izričaja u oblikovanju mentalne i egzistencijalne stvarnosti; 3) algoritmi umjetne inteligencije: nezaobilazno područje koje obrađuje utjecaj UI-a na svakodnevni život, budućnost kulture, obrazovanja, znanosti i sl.; 4) resursi budućnosti: obuhvaćaju široko shvaćanje pojma resurs, od istraživanja nanotehnologije, novih izvora energije, očuvanja bioraznolikosti do kulturnih resursa. Smatram da je za razvoj naše kulture nužno podizati standarde u svim tim područjima. To je jedini put prema aktivnom i odgovornom sudjelovanju u razvojnim procesima društva. No ono što smatram posebno važnim, i o čemu bih voljela da kontinuirano kritički promišljamo, raspravljamo i djelujemo, jest potreba da se kao struka prestanemo stereotipizirati.
Naša se profesija razvija iznimnom brzinom. Knjižničari su visokoobrazovani stručnjaci koji prepoznaju relevantne informacije, pouzdane izvore i kvalitetan sadržaj. Upućeni smo u vrijedna književna djela, ali i u ona namijenjena zabavi – oba izuzetno važna za narodne knjižnice – kao i u stručnu literaturu iz brojnih znanstvenih i umjetničkih područja. Digitalno smo pismeni i pratimo suvremene trendove u knjižničarstvu. Budući da je naša struka usmjerena progresivno, svaki od nas trebao bi težiti njezinu kontinuiranom razvoju – kroz stručnost, praćenje aktualnih praksi i svakodnevni rad s korisnicima. Ipak, ponekad mi se čini da sami sebe ograničavamo, a šira javnost nas ionako često doživljava u uskim okvirima. Upravo zato, važno je dodatno povećati našu vidljivost i osvijestiti kod građana koliko je širok, raznolik i značajan naš profesionalni doprinos kulturi i društvu. Također, da ponovim, činjenica da postoje narodne knjižnice kao javni prostori otvoreni svima, doista je iznimna vrijednost u današnje doba.
I na kraju, recite nam nekoliko riječi o Sunčici osobno. Što radite kad ne radite, kako provodite slobodno vrijeme, što Vas odmara i veseli?
Veseli sam ekstrovertirani introvert. Strasno me privlači moćna kreativna misao i doživljaj – iz filozofije, kritičke teorije, umjetnosti ili znanosti. To je ona vrsta misli i doživljaja koji preoblikuju i guraju svijet preko postojećih granica i u tom su smislu oni svjetotvorni jer otvaraju nešto novo. Razumjeti i svjedočiti tome ispunjava me gustom dozom ushita i životnosti. Volim samostalno stvaranje kao i timski rad jer je snaga združenih mozgova fascinantna. Volim odnose s ljudima i drugim bićima. Oni su za mene jedan od najvrjednijih fenomena ljudskosti. Odmara me gledanje u prirodu, što ne podrazumijeva boravak u njoj. No jako volim gledati i u ekran svojega računala. Tamo znam vidjeti svakakva čuda. Knjige su kao i moje računalo dio mojega uma-tijela, no one su intelektualna i emotivna potreba, da ne kažem ovisnost, te ih ne koristim u svrhu odmora. Za opuštanje pak biram inteligentne kriminalističke i špijunske serije – osobito britanske, koje spajaju specifičnu otuđujuću uljudnost i crni humor, te psihološki teške nordijske noire. Uživam u takvom stilu sigurne adrenalinske napetosti. Obožavam voziti automobil, razmišljati o spajanju okusa za jela koja pripremam prijateljima, kao i humor, jer volim nasmijati druge i biti nasmijana.
I vodu.
Vodu kao more, rijeku, potok.
Vodu u kadi.
Čašu tople vode.
(Razgovarala Dorja Mučnjak) ZKD
Google Sites
Report abuse