Lutkarsko kazalište „Za bregom“ djeluje od 1993. godine s potporom Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Od osnutka, kazalište približava korisnicima knjižnice/a posebno vrijedna književna djela pretežito hrvatskih autora i autorica, kao glumačke i/ili lutkarske igre – iznimno prihvatljive i zanimljive dječjem gledateljstvu. Glavnina u knjižnici odigranih glumačkih i lutkarskih predstava za djecu i mladež često su dijelovi lutkarsko-edukativnih programa i interdisciplinarnih projekata. Tako je i obilježavanje 150. godišnjice rođenja Antuna Gustava Matoša započelo na dan pjesnikova rođenja, 13. lipnja, u knjižnici s programom Poslijepodne s poezijom Antuna Gustava Matoša kada su maturanti zagrebačke Prirodoslovne škole Vladimira Preloga kazivali izabrane stihove slavljenika i igrali njima dojmljive prizore iz jedne ili više pripovijetki. Obljetnički program, nakon premijerne izvedbe predstave Moć savjesti, završava lutkarskom radionicom u kojoj gledatelji kao akteri-animatori različitih lica – maski likova iz predstave – mogu s maskom reći ili/i odigrati svoju primjedbu, želju ili svoju istinu/priču.

Prva Matoševa objavljena pripovijetka, Moć savjesti, s gradacijom radnje koja se događa u snu iznimno je poticajna za posve različite dramatizacije, pa i za viđenu. Dramaturginja Zdenka Đerđ nastoji interakcijom slike i govora oživjeti mjesto, vrijeme i likove radnje, a prihvatljiva je u ovom slučaju lutkarsko-glumačka igra u tehnici tradicijskog japanskog kamišibaj kazališta. Kamišibaj uključuje manju drvenu kutiju, poznatu kao butaj, u koju se umeću slike pomoću kojih se pripovijeda jedan događaj ili uzročno-posljedični slijed radnjom povezanih događaja, odnosno priče. Kamišibaj je zapažen početkom prošloga stoljeća kada su se na ulicama Japana pojavili pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo, prodavali ručno izrađene slatkiše i otvarali na biciklu pričvršćene kutije sa slikama koje su pojašnjavali okupljenim gledateljima, svaku posebno i/ili više njih u nizu. Slične umjetničke forme postoje i u drugim kulturama. Svaka kultura različito kombinira vizualne, pripovjedačke, a i predstavljačke elemente i tehnike. U mnogim europskim kulturama, posebno tijekom srednjeg vijeka, koristili su se vitraji za pričanje biblijskih priča. Ipak, svaka forma kamišibaja ima svoje jedinstvene karakteristike i metode koje ih čine jedinstvenim.