Moć savjesti A. G. Matoša oživljena lutkarskim igrokazom u okrilju knjižnice
Premijera lutkarsko-glumačke predstave Moć savjesti Lutkarskog kazališta „Za bregom“ odigrana je u multimedijalnoj dvorani Hrvatskog centra za dječju knjigu Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba, 13. prosinca 2023. godine u završnici programa obilježavanja 150. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša.
Lutkarsko kazalište „Za bregom“ djeluje od 1993. godine s potporom Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Od osnutka, kazalište približava korisnicima knjižnice/a posebno vrijedna književna djela pretežito hrvatskih autora i autorica, kao glumačke i/ili lutkarske igre – iznimno prihvatljive i zanimljive dječjem gledateljstvu. Glavnina u knjižnici odigranih glumačkih i lutkarskih predstava za djecu i mladež često su dijelovi lutkarsko-edukativnih programa i interdisciplinarnih projekata. Tako je i obilježavanje 150. godišnjice rođenja Antuna Gustava Matoša započelo na dan pjesnikova rođenja, 13. lipnja, u knjižnici s programom Poslijepodne s poezijom Antuna Gustava Matoša kada su maturanti zagrebačke Prirodoslovne škole Vladimira Preloga kazivali izabrane stihove slavljenika i igrali njima dojmljive prizore iz jedne ili više pripovijetki. Obljetnički program, nakon premijerne izvedbe predstave Moć savjesti, završava lutkarskom radionicom u kojoj gledatelji kao akteri-animatori različitih lica – maski likova iz predstave – mogu s maskom reći ili/i odigrati svoju primjedbu, želju ili svoju istinu/priču.
Prva Matoševa objavljena pripovijetka, Moć savjesti, s gradacijom radnje koja se događa u snu iznimno je poticajna za posve različite dramatizacije, pa i za viđenu. Dramaturginja Zdenka Đerđ nastoji interakcijom slike i govora oživjeti mjesto, vrijeme i likove radnje, a prihvatljiva je u ovom slučaju lutkarsko-glumačka igra u tehnici tradicijskog japanskog kamišibaj kazališta. Kamišibaj uključuje manju drvenu kutiju, poznatu kao butaj, u koju se umeću slike pomoću kojih se pripovijeda jedan događaj ili uzročno-posljedični slijed radnjom povezanih događaja, odnosno priče. Kamišibaj je zapažen početkom prošloga stoljeća kada su se na ulicama Japana pojavili pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo, prodavali ručno izrađene slatkiše i otvarali na biciklu pričvršćene kutije sa slikama koje su pojašnjavali okupljenim gledateljima, svaku posebno i/ili više njih u nizu. Slične umjetničke forme postoje i u drugim kulturama. Svaka kultura različito kombinira vizualne, pripovjedačke, a i predstavljačke elemente i tehnike. U mnogim europskim kulturama, posebno tijekom srednjeg vijeka, koristili su se vitraji za pričanje biblijskih priča. Ipak, svaka forma kamišibaja ima svoje jedinstvene karakteristike i metode koje ih čine jedinstvenim.
Posebnu sceničnost i lutkarskost u predstavu unosi višeznačna i osebujna naracija sna, koja u noveli, a i u igrokazu traje intenzivno dugo. Psiholozi drže da su snovi slike misli i emocija ljudskog bića te da imaju kompenzacijsku funkciju koja mu ukazuje na ono što svjesno ne želi ili ne može spoznati. Tako je glavni lik, Joso Cicvarić, kroz san dobio upute (i sve prihvatio) da postane dobar čovjek, a lik Anke, sluškinje i krčmarice, upotpunjen je sretnim završetkom nakon nakaradnih ljudskih postupaka.
Predstava je namijenjena djeci, mladima od 11 do 15 godina i srednjoškolskoj mladeži. Likove su igrali glumci Anđelko Petric i Daniela Čolić Prižmić. Maske/likove kreirao je i oblikovao akademski kipar Matej Vuković, a kamišibaj pozornicu-kutiju kreirao je i izradio Krešimir Kralj. Slike, ukupno njih devet, naslikale su studentice arhitekture Zita Marula Prižmić i Karmen Pulić. Dizajn plakata i programa rad je fotografa Mirka Cvjetka, a sve to pod budnim okom Zdenke Đerđ, koja je dramatizirala i režirala igrokaz.
Pozdravnim riječima publici se obratila Isabella Mauro, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu, viša knjižničarka.
Lutkarsko kazalište „Za bregom“ u okrilju knjižnice obilježilo je na ovaj način 150 godina rođenja velikog hrvatskog pjesnika moderne Antuna Gustava Matoša, utemeljitelja hrvatske književne kritike, naglasivši pritom da riječi njegova pera nisu zastarjele nakon toliko godina. Naprotiv, svojom aktualnošću i danas zadiru u stvarnost i skreću pozornost na vrijednosti koje zbog želje za materijalnim bivaju potisnute, poput dobrote, blagosti, praštanja, pomirbe.
Knjižnica je tako potpora umjetničkom izričaju; ne nudi samo knjige, već i ugodan prostor te ispunjava svoju društvenu ulogu. ZKD