Ako budete dobri, slušat ćete Baby Lasagnu
Dnevnik čitanja iz svibanjskog Čitomata
Čitomat se provodi u sklopu projekta KLJUČ do znanja, a nastao je iz potrebe za jednim automatom u kojem se nude raznovrsni načini čitanja kako bi se udovoljilo velikim i malim, starijim i mlađim, mirnijim i živahnijim ljubiteljima čitanja. Primjeri dosadašnjih čitanja iz Čitomata: čitanje pod ručnim lampama, čitanje s povodom, čitanje bez povoda, čitanje i sunčanje, čitanje u parku, čitanje s plišancima, čitanje na podu na jastucima, čitanje na podu bez jastuka, čitanje (a poslije papanje) juhe od bundeve, čitanje preko velikog platna, čitanje uz pomoć interneta, čitanje za početnike, tzv. Čitaonica mučionica, čitanje „likovnica“, čitanje u vrijeme školskog boravka itd. Navedeni primjeri čitanja iz Čitomata odnose se na određenu dob korisnika, metodu čitanja ili pak vrstu ponuđenog teksta za čitanje.
U posljednja dva tjedna mjeseca svibnja čitali smo povodom visokog plasmana i visokog indeksa sreće koji nam je donio hrvatski predstavnik na Eurosongu – Marko Purišić – te 120. obljetnice rođenja umjetnika Salvadora Dalija, slikovnice koja se može svrstati i u Likovnicu, radionicu čitanja na kojoj se predstavlja određeni umjetnik, umjetnička slika ili umjetnički pravac nakon kojega nastaju učeničke izložbe u sličnom stilu.
Baby Lasagna i mačak Stipe, Veliko prijateljstvo – Igor Jurilj i Marko Purišić
Just Being Dali, The Story of Artist Salvador Dali – Amy Guglielmo i Brett Helquist
Kratak osvrt na nova pedagoška uvjetovanja – čitanjem
Stare prokušane roditeljske metode uvjetovanja i nagrađivanja djece mijenjaju se tijekom stoljeća. Doduše, metode su iste, samo su nagrade drugačije – od slatkiša i gledanja televizora pa do igranja igrica. Stare pedagoške metode u školi malo se teže mijenjaju (premda se ni roditeljske ne mogu pohvaliti nekom brzinom ni maštovitošću), pa je tako matematika dugo bila na prvom mjestu kazni u slučaju kršenja discipline, a tjelesni odgoj ili eventualno likovni djeluju kao nagrada. U narodnim knjižnicama, za školske nisam sigurna, nisu posezali za takvim metodama jer nije bilo potrebe s obzirom na to da odgajateljice i učiteljice to obave prije dolaska u knjižnicu –
pa tako djeca, pomirena sa sudbinom, dolaze na unaprijed dogovorene radionice koje onda neki prihvate s oduševljenjem, a neki mirno, stoički, s mnogo dostojanstvene dosade i ignorancije u očima – ali uglavnom bez narušavanja discipline i ometanja drugih, pogotovo knjižničarke u procesu čitanja.
I onda nedavno – neočekivano, iznimno stresno, povijesno narušavanje tako lijepo uhodanih metoda na čitanju slikovnice o životu Salvadora Dalija, važno je napomenuti da se sve odvilo u istom tjednu kada se čitao i Baby Lasagna, u trenutku visoke nervoze svih uključenih sudionika, legendarna izjava: „Ako budete dobri, slušat ćete Baby Lasagnu“ – uskliknula je učiteljica toga povijesnog petka i pokrenula nešto neviđeno, barem nikad zabilježeno dosad – uvjetovanje discipline učenika čitanjem slikovnice.
Tijek događaja s ključnim trenucima u povijesti Čitomata
Od subote do četvrtka
Danima sam odlazila na internetsku stranicu kako bih naručila slikovnicu o Baby Lasagni, no od presudnog klika odvraćala me činjenica što ne znam koji bi mi broj majice odgovarao. Da, naravno, podrazumijeva se da sam morala imati majicu mačka Stipe s obzirom na to da je on glavni lik i pripovjedač priče. A i platnena vrećica dobro bi došla. I tako, u tom nećkanju prođu dani, pa tjedni, i toga prvog ključnog dana za Čitomat, pred finale Eurosonga, samo sat vremena prije zatvaranja knjižare odem po željenu opremu s namjerom da slikovnicu naručim na licu mjesta, ako se može. U knjižari gužva, televizijska ekipa pokušava uhvatiti kamerom razdraganost, veselje, ushićenje nadolazećim događajem, a mene upućuju u drugu prostoriju po majicu jer se u prvoj prostoriji čeka u redu za blagajnu.
Dopala me majica jedinoga preostalog broja, malo velika, ali nema veze, zapravo odlično za mene, kao i za sve slične, koji su cijeli život u čvrstom zagrljaju Neodluka, poznatog čudovišta. Nažalost, nije bilo platnene vrećice, ali i to je dobro jer sam barem uštedjela koju kunu (napisah prvo što pomislih), dakako, euro (fali mi kuna i euro jednako, pa svejedno).
I, konačno, taj ključni trenutak – pitam mladu simpatičnu prodavačicu: „Gdje se mogu pribilježiti za slikovnicu?“ A ona će: „Možete ju kupiti na blagajni.“ „Što, stvarno? Zezaš me!“ ja ću u nevjerici. Eto, tako je glasilo iskazivanje oduševljenja činjenicom da ću već danas dobiti slikovnicu, a treba znati da sam dotad bila vrlo odmjerena, kako i priliči mojim godinama, i kulturno je oslovljavala. Dakle, kada sam konačno imala slikovnicu u ruci, e, taj je osjećaj sreće doista rijedak i doista neopisiv.
Pišući ovo, zamišljam da se tako osjećao Gutenberg kada je držao u ruci Bibliju – prvu tiskanu knjigu u povijesti Europe. Dobro, malčice pretjerujem, ali slično.
Već sam preko vikenda postavila na mrežnu stranicu knjižnice pozivnicu i zanimljive poveznice vezane uz Baby Lasagnu, poveznice na kratke priloge, pjesmu i ples za zabavno druženje s prijateljima i obitelji. Pozivnice na internetu uglavnom olakšavaju komunikaciju sa suradnicima, ali, naravno, nisu dovoljne, pa sam ih odmah u ponedjeljak ujutro poslala pedagoginji i dogovorila tri vrtićke grupe od utorka do četvrtka. A kako sam već ranije za isti tjedan imala dogovor s učiteljicama za čitanje slikovnice o Salvadoru Daliju, i to tri razreda od četvrtka do petka, tako je taj prvi tjedan bio popunjen u trenu ili, točnije rečeno, u samo jednom mailu.
Odgonetni tri tajne koje se skrivaju u slikovnici
Prije samog početka čitanja Baby Lasagne i mačka Stipe naglasim djeci kako se u slikovnici nalaze tri tajne koje onda na kraju čitanja zajednički odgonetamo. Te ih tajne dodatno motiviraju na pozornost, premda u ovom konkretnom slučaju dolaze s tako visokom dozom motiviranosti, pogotovo školarci, pa im nije potrebna dodatna motivacija, no doprinosi uzbudljivosti i zanimljivosti samog procesa čitanja odnosno slušanja. Mlađoj djeci pak pomažu kao svojevrsni miljokazi u priči, a pomažu i boljem razumijevanju teksta, s tim da mlađima treba prilagoditi čitanje dodatnim prepričavanjem i ponavljanjem važnih sekvenci teksta.
Tri tajne koje nam otkriva mačak Stipe:
1. Tajna naslova pjesme, odnosno kako je i zašto Baby Lasagna naslovio svoju pjesmu Rim Tim Tagi Dim.
2. Tajna plesnog pokreta rukom, tko je zapravo osmislio taj poznati plesni pokret i koja je bila njegova prvotna svrha.
3. Tajna najveće nagrade, nagrade na Eurosongu, koja se na kraju slikovnice pretvara u metaforu za najveću nagradu u životu općenito – druženje, zajedništvo s prijateljima i obitelji.
Sve je tako teklo u najboljoj atmosferi do toga povijesnog petka kada se dogodio neviđeni incident s trećašima. Važno je za priču napomenuti da je dan prije, u četvrtak ujutro, učiteljica drugog razreda osnovne škole, došavši na prije dogovorenu radionicu o Salvadoru Daliju, već na ulazu u knjižnicu dekretom zamijenila Dalija za Lasagnu, a za Dalija zamolila novi termin. Već sam se tada trebala zabrinuti, ali nisam. Istoga dana imala sam još četvrti razred osnovne za Dalija, pa mi je to nekako bilo u redu, barem jedna radionica Dalija, utješno. Uostalom, kada sad malo razmislim, Čitomat je zamišljen, otud mu i ime, kao automat za slobodno biranje, dakle, čitanje prema željama (ipak bolje da to ne spominjemo djeci ovih dana).
Dan pobune u knjižnici zbog Baby Lasagne
Petak, 17. 5. 2024.
Trećaši su već došli nekako uznemireni; imali su očito prepirke još u razredu, njih dvadesetak u prostoru, učiteljica stroga i odrješita zahtijeva tišinu, i tako ja započnem: „Danas ćemo čitati slikovnicu o životu slavnoga španjolskog umjetnika Salvadora Dalija…“ Zbunjeni pogledi, tužni uzdasi, mrmorenje... U čemu je problem? I onda, kao da su se dogovorili u jedan glas, njih desetak počne skandirati: Baby Lasagna, Baby Lasagna... Onako ritmično kao na stadionu, pojačavajući glasove. „Pa, zar ste vi mislili da ćemo danas čitati Baby Lasagnu?“ „Daaaaaaa!“ odjekuje prostorom! „Što ćemo sad?“ širim nemoćno ruke i prebacujem odgovornost na učiteljicu. „Dogovorite se s učiteljicom.“ Učiteljica rezolutno: „Ja sam za Dalija.“ „Aaaaaaaaa“, ogorčeni uzdasi. Sada ja tiho pitam učiteljicu: „Da čitam Lasagnu?“ „Dali!“ usklikne učiteljica da je svi čuju, a meni ispod glasa: „Što je tebi lakše?“ „Pa meni je svejedno, ali…“ opet mudruje taj Neodluk u meni. „Što je tebi lakše?“ nestrpljivo će učiteljica, dajući mi do znanja da mi vrijeme istječe i da se trebam konačno izjasniti. „Može Baby Lasagna“, kažem ja i izazovem prolom oduševljenja koje vrlo brzo i učinkovito prekida učiteljica nadglasavši sve, uključujući i buku iz susjednog kafića i buku iz obližnjeg parka: „Ako budete dobri, slušat ćete Baby Lasagnu!“ U tom trenutku nisam bila svjesna izrečenog uvjetovanja, nevjerojatne činjenice da se djeca mogu uvjetovati čitanjem, ali i tolikoga dječjeg žara i želje za određenom pričom. I doista su u nastavku bili k'o bubice, tihi, mili, zainteresirani i, što je nevjerojatno, iskreno duboko zahvalni. Za kraj smo svi zaplesali Rim Tim Tagi Dim.
Od ponedjeljka do petka
Tri naredne radionice za prve razrede osnovne škole prošle su uobičajeno, dakle, s puno uzbuđenja i veselja što će čitati slikovnicu i, naravno, na kraju plesati i pjevati s Baby Lasagnom.
U srijedu su učenici četvrtog razreda ponovno pomutili sklad i teško uspostavljenu ravnotežu čitanja. Došli su na radionicu čitanja Salvadora Dalija, ali, naravno, s velikom željom i nadom da će čitati Baby Lasagnu. Napravila sam nešto poprilično nerazumno, prije svega za svoje zdravlje, i predložila da ćemo ipak, s obzirom na njihovu stariju dob u odnosu na dosadašnje razrede, najprije pročitati Dalija, a onda, ako ostane vremena, Lasagnu.
Iskreno, bilo mi je žao slikovnice o Daliju, a i prezentacije o njegovoj umjetnosti koju sam im priredila, a i stvarno sam mislila i još uvijek mislim da je Baby Lasagna ipak za mlađi uzrast. Evo kako su me nagovorili na taj suludi pothvat. Ja ih odgovaram da su oni ipak veliki, a oni me gledaju tako tugaljivo i molećivo, i onda postupno od zadnjih redova krene poznati plesni pokret ruke, ali bez riječi, tihi otpor – od zadnjeg do prvog reda – nešto kao na skupovima podrške 12. distrikta u filmu Igre gladi, koji je postao pozdrav podrške prodemokratskom pokretu u stvarnom svijetu. Pa tko bi ih onda mogao odbiti?!
Taj je dan radionica trajala sat i pol za njih, a zapravo ukupno dva sata jer su nam se na završnom plesu pridružila djeca korisnici knjižnice kojima sam onda još i pročitala priču.
U četvrtak i petak učenicima četvrtih razreda odmah sam najavila: specijalno izdanje čitanja Baby Lasagne održat će se u petak navečer, kada im završi nastava, i tako sam im odmah uništila svaku nadu i potrebu za žicanjem. Sada mi ih je malo žao... Možda pronađem priliku za popravkom nanesene štete i nepravde.
Baby Lasagna i mačak Stipe, veliko prijateljstvo
Simpatična slikovnica u kojoj nam pripovjedač, mačak Stipe, priča kako izgleda njegov svakodnevni život u malom istarskom selu s Gertrudom, Brankom, Elizabetom i Markom, kojega je sam premjaukao u Baby Lasagna. U priči se otkrivaju velike tajne uspješnice Rim Tim Tagi Dim na ovogodišnjem Eurosongu, od toga kako je nastao naslov pjesme, zatim kako je nastao poznati plesni pokret rukom do spoznaje o najvažnijim pobjedama u životu. Priča je to o tome kako se svakodnevica iznenada i neočekivano može promijeniti, ako ste dotad uporno radili i niste odustajali od svojih snova, i odvesti vas u nezaboravne avanture s prijateljima i obitelji.
Poslije čitanja gledali smo zabavne priloge izvođenja pjesme, plesa i na kraju finalni nastup Baby Lasagne na Eurosongu, koji još uvijek ne prestaje oduševljavati, a bogme ni odzvanjati u mojim ušima.
Just Being Dali, The Story of Artist Salvador Dali
Salvador Dali oduvijek je bio svoj, poseban, drugačiji. Kao dječak, nije se uklapao u školsku sredinu, a kao mladić, imao je problema na akademiji i volio je biti u centru pažnje. Potpuni preokret u njegovu životu dogodio se kada se zaljubio u Galu, koja mu je uzvratila svu ljubav prihvaćanjem njega baš onakva kakav jest, bez zadrške. Imao je i malo društvo prijatelja, istomišljenika u umjetnosti, no oni su ga s vremenom napustili jer se nije htio odreći sebe. Samo je bio i ostao Dali.
Osim priče o životu genijalnog umjetnika, koja se zapravo pretvara u priču o toleranciji neistomišljenika, toleranciji ljudi drugačijeg izgleda i stila života, u slikovnici se djeca još upoznaju s njegovom najslavnijom slikom, Postojanost pamćenja, i susreću s pojmom nadrealizma u likovnoj umjetnosti.
U drugom dijelu Likovnice najprije smo gledali zanimljive priloge o Dalijevu životu, virtualno smo šetali muzejima posvećenima njegovoj umjetnosti, gledali animirani film Destinio, i to u originalnoj verziji Walta Disneyja i u verziji s glazbenom podlogom Pink Floyda i skladbom Time.
U trećem dijelu Likovnice djeca su govorila o svojim snovima koje će na idućoj radionici predstaviti kroz likovne i literarne radove, a svi dječji snovi bit će postavljeni u virtualne galerije na našoj mrežnoj stranici. ZKD