Bojan Macan - razgovor ugodni

Bojan Macan doktor je informacijskih znanosti, znanstveni suradnik, knjižničarski savjetnik, profesor hrvatskog jezika. Radi u Centru za znanstvene informacije IRB-a od 2004. godine, a njegov je voditelj od 2009. godine. 

Od početka svojeg rada u Centru (tada Knjižnici IRB-a) aktivno je uključen u osmišljavanje i razvoj Hrvatske znanstvene bibliografije - CROSBI, Baze podataka projektnih aktivnosti u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske  POIROT, Baze podataka instrumenata za znanstvena istraživanja – Šestar, implementacije Repozitorija cjelovitih tekstova Instituta Ruđer Bošković - FULIR, implementacije Digitalnih akademskih arhiva i repozitorija - DABAR, implementacije integriranog knjižničnog sustava (Kohe) u poslovanje Centra,  razvoju novog sustava za međuknjižničnu posudbu IRB-a - SEND-a 2.0 te uspostavom i razvojem bibliometrijskih usluga. Posljednjih je godina izrazito angažiran na aktivnostima implementacije Informacijskog sustava znanosti Republike Hrvatske - CroRIS u kojem je objedinjeno više dosadašnjih sustava razvijenih u Centru (CROSBI, POIROT, Šestar, Tko je tko u CROSBI-ju) s upisnicima i evidencijama Ministarstva znanosti i obrazovanja (Upisnik znanstvenika, Upisnik znanstvenih organizacija, Upisnik visokih učilišta, evidencija znanstvenih područja, polja i grana). 

Bojane, Centar znanstvenih informacija jedna je od zajedničkih jedinica za znanstvenu podršku Instituta Ruđer Bošković. Sam Centar djeluje kroz tri odjela: Knjižnicu, Odjel za informacijske tehnologije i Odjel za CroRIS. Gledajući ovu strukturu, postavlja se pitanje gube li knjižnice svoju tradicionalnu ulogu u znanstvenim institucijama (odabir, nabava, obrada i davanje građe na korištenje) te koliko će u budućnosti u knjižnicama unutar znanstvenih ustanova biti potrebno knjižničara, a koliko djelatnika druge struke? Koje je tvoje mišljenje?

Smatram da knjižnice danas imaju mogućnost dodatno osnažiti svoju ulogu unutar matičnih ustanova u odnosu na onu koju su tradicionalno imale, no da bi to ostvarile, moraju se trgnuti i prihvatiti nove trendove. Razvoj informacijskih tehnologija je donio nove mogućnosti za knjižnice, no njihova uloga u društvu, posebice u sustavu znanosti i visokog obrazovanja se donekle mora redefinirati. Tako se i tradicionalne uloge knjižnica koje su u prošlosti bile vezane uz tiskane publikacije mijenjaju i prilagođavaju novim trendovima, a povezano s time se pojavljuju i mogućnosti i potrebe da knjižnice svojim korisnicima pružaju nove, inovativne usluge i informacijske servise. Knjižničari svojim obrazovanjem dobivaju osnovno znanje koje se može primijeniti u novim situacijama, no za knjižničare je neophodno da se kontinuirano dodatno obrazuju kroz cijelu karijeru, ali bi se i sustav obrazovanja knjižničara trebao brže prilagođavati potrebama tržišta rada i budućim knjižničarima pružati bolje temelje za rad s modernim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Koliko će druge struke biti zastupljene u knjižnicama ovisi i o tome u kojem će se smjeru razvijati sustav obrazovanja knjižničara u Hrvatskoj. 

Centar je 2023. godine proglašen Knjižnicom godine prema Hrvatskome knjižničarskom društvu. U čestitki Centru, dr. sc. Ivana Jerić, pomoćnica ravnatelja Instituta navela je da rad „u takvoj knjižnici donosi neke izazove, ali i brojne mogućnosti“. Koje bi ti izazove izdvojio, a koje mogućnosti? 

Slažem se, rad u knjižnici na jednom tako velikom i međunarodno uspješnom multidisciplinarnom javnom institutu zaista nudi mnoštvo prednosti i izazova. Prednosti su svakako to što imamo i veći tim knjižničara i informatičara te možemo zajednički djelovati kao tim, međusobno raspravljati, razmjenjivati i dorađivati ideje, odrađivati aktivnosti koje pojedinac sam ne bi mogao odraditi, podijeliti zadatke prema sposobnostima i interesima pojedinaca te biti na raspolaganju jedni drugima kada god to zatreba. Prednost je također i vrlo motivirajuća okolina unutar koje djelujemo, jer smo okruženi znanstvenicima koji rade vrhunsku znanost, ali za to trebaju i kvalitetnu podršku na svakom koraku. Stoga smo mi kao knjižnica tu pronašli mnogo niša za pružanje specijaliziranih usluga kojima našim znanstvenicima olakšavamo njihov svakodnevni rad. No, još prije mnogo godina smo shvatili kada usustavimo neku uslugu i/ili razvijemo neki informacijski servis za naše znanstvenike, također možemo pomoći i ostatku znanstvene zajednice uz nešto dodatnog angažmana i ponuditi neke od usluga i/ili informacijskih servisa i na nacionalnoj razini. Tako je još moja prethodnica na mjestu voditelja Knjižnice IRB-a, kolegica Jadranka Stojanovski još prije 30-ak godina počela razvijati informacijske servise na nacionalnoj razini, ali i pokretati projekte koji su razvijali hrvatsku knjižničarsku zajednicu i unapređivali rad hrvatskih knjižnica. Mi smo samo nastavili tim putem, te i danas sudjelujemo u razvoju i unapređivanju informacijskih servisa za znanost i visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj kao što su CroRIS i Dabar, promoviramo principe otvorene znanosti na nacionalnoj razini, obavljamo funkciju OpenAIRE-ove nacionalne korisničke podrške (OpenAIRE NOAD), pružamo korisničku podršku svim ustanovama korisnicima Informacijskog sustava znanosti CroRIS i dr. 

S druge strane je vrlo izazovno kontinuirano pružati visoku razinu toliko velikog broja usluga koje pružamo svojim korisnicima, a ujedno otvarati nova područja djelovanja knjižnica, usustavljivati nove usluge, razvijati nove informacijske servise i sudjelovati na raznim projektima. No, upravo je taj dio učenja, otkrivanja novih znanja, razvoja i otvaranja novih obzora za knjižnice i najzanimljiviji, pa nam je to ujedno i najveća motivacija za naš daljnji stručni napredak.


Smatram da knjižnice danas imaju mogućnost dodatno osnažiti svoju ulogu unutar matičnih ustanova u odnosu na onu koju su tradicionalno imale, no da bi to ostvarile, moraju se trgnuti i prihvatiti nove trendove.

Vrlo si aktivan po pitanju promocije i rada na projektima vezanim uz otvorenu znanost. Jasno je da troškovi objave radova postoje i da se neće moći uspostaviti sustav u kojem će objavljivanje znanstvenih rezultata financiranih javnim novcem biti besplatno, odnosno troškove objave uvijek netko snosi (čitatelj ili autor). Što misliš, u kojem će se smjeru razvijati otvorena znanost u Hrvatskoj? Koji ćemo put odabrati kao zemlja? I koji bi put za nas kao malu zemlju bio optimalan?

Naravno da neki troškovi vezani uz proces objavljivanja radova uvijek postoje, samo je pitanje na koji se način oni pokrivaju. Tako čak i samoarhiviranje radova u institucijske repozitorije u otvorenom pristupu iziskuje određena financijska sredstva (npr. troškovi nabave i održavanja poslužitelja, uspostave i održavanja infrastrukture digitalnih repozitorija, troškove pružanja korisničke podrške institucijskim repozitorijima, pa čak i troškovi znanstvenika koji troše svoje vrijeme za samoarhiviranje radova u institucijske repozitorije), no pitanje je strateške odluke u kojem smjeru se žele usmjeriti financijska sredstva – u smjeru pokrivanja troškova objavljivanja znanstvenih radova kod komercijalnih izdavača, ili u smjeru razvijanja nacionalne infrastrukture i educiranja znanstvene zajednice o otvorenoj znanosti.

Hrvatska je jedan od svjetlijih primjera u svijetu po svojoj praksi njegovanja nacionalnih znanstvenih i stručnih časopisa u otvorenom pristupu, prvenstveno, jer hrvatski časopisi već dvadesetak godina imaju kroz nacionalnu platformu Hrčak besplatno rješenje za objavu svojih digitalnih verzija u otvorenom pristupu. Nadam se da ćemo i zadržati tu dugu tradiciju otvorenog izdavaštva u Hrvatskoj i u budućnosti te da ćemo dodatno osnaživati znanstveno izdavaštvo u otvorenom pristupu. No, objavljivanje u nacionalnim časopisima je od velike važnosti uglavnom u području humanistike i društvenih znanosti, dok, primjerice, znanstvenici u prirodnim znanostima i biomedicini prvenstveno nastoje objaviti radove u prestižnim inozemnim časopisima. Kod tih je časopisa vidljiv jasan trend prelaska na model objavljivanja u kojem je potrebno platiti troškove objave radova (engl. Article Processing Charges, APC) te takve časopise obično zovemo zlatni OA časopisi. Stoga je razvidno da hrvatski znanstvenici koji djeluju u određenim znanstvenim područjima uskoro neće moći objavljivati radove u prestižnim časopisima ukoliko neće imati osigurana sredstva za plaćanje troškova objave tih radova. To će dovesti do toga da će nacionalni financijeri znanstvenih projekata, ustanove iz sustava znanosti i visokog obrazovanja i u krajnjoj liniji Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odnosno Republika Hrvatska morati izdvajati sve više sredstava za plaćanje troškova objave radova u takvim zlatnim OA časopisima, čime ta sredstva neće biti iskorištena za istraživanje, već za pokrivanje troškova objavljivanja rezultata istraživanja. Ne suočava se samo Hrvatska s tim izazovom, već je to globalna pojava za koju još moramo pronaći rješenje. Konačno rješenje je vjerojatno u nekom radikalnijem zaokretu u samom procesu vrednovanja znanstvenih postignuća, kao i u procesu objave rezultata znanstvenih istraživanja, no vrlo vjerojatno još nismo došli do prijelomne točke kada će se to dogoditi, već ćemo u međuvremenu doživjeti još neke modifikacije postojećeg sustava.

Koji je tvoj privatni stav o otvorenoj znanosti, imaš li prirodnu sklonost takvoj ideji?

Sve što radim, radim strastveno i s uvjerenjem, pa tako i promoviram otvorenu znanost. Mislim da je teško promijeniti uhodani način razmišljanja i postupanja kod drugih ako i sam u to ne vjeruješ i ako drugi u tebi ne prepoznaju strast s kojom to radiš. Stoga, iskreno vjerujem da je otvorena znanost dobra za samu znanost i njezin razvoj, ali u krajnjoj liniji i za čitavo čovječanstvo, jer će brži napredak znanosti rezultirati i podizanjem kvalitete života sviju nas. Tim postulatom se vodim i u svojim aktivnostima te sve svoje rezultate dijelim u otvorenom pristupu, a isto tako i svo znanje koje steknem nastojim podijeliti s ostalima koji ta znanja žele usvojiti.

Vrlo si aktivan na međunarodnoj projektnoj sceni. Što si dobio radeći na projektima, očekuješ li da se djelatnici Centra uključe u rad na projektima i kako ih „uvjeriš“ da je to potrebno?

Rad na međunarodnim projektima je odlična prilika za osobno usavršavanje. Na taj način se dobiva uvid u nove trendove u svijetu, stvaraju se nova poznanstva i prijateljstva s vrhunskim svjetskim stručnjacima, a kao rezultat se unapređuju i struka i znanost na međunarodnoj razini. Dodatna je vrijednost projekata na kojima mi obično sudjelujemo što se rezultati tih projekata implementiraju i u hrvatsku akademsku i istraživačku zajednicu te na taj način unapređujemo i razvijamo postojeću informacijsku infrastrukturu za podršku otvorenoj znanosti te educiramo informacijske stručnjake i znanstvenike za implementaciju principa otvorene znanosti u svakodnevne aktivnosti. 

Smatram da je za razvoj stručnjaka iznimno važno da se uključe u rad na međunarodnim projektima, tako da već neko vrijeme aktivno uključujem svoje mlade kolegice i kolege u aktivnosti na naša trenutno dva aktivna projekta iz programa Obzor Europa – projekte PATTERN i OSTrails. Trenutno radimo i na prijavi novih projektnih prijedloga kako bismo i za buduće godine osigurali aktivne projekte na kojima bi tim Centra za znanstvene informacije mogao sudjelovati.


Ponosan sam što je naš Centar za znanstvene informacije dobio nagradu Knjižnica godine, jer je to i formalno prepoznavanje naših aktivnosti i rezultata u proteklih nekoliko desetljeća. 

Kako se osjećaš kao voditelj knjižnice godine? Misliš li za sebe da si dobar šef? Što tvoj tim čini tako dobrim timom da ste osvojili tu nagradu?

Ponosan sam što je naš Centar za znanstvene informacije dobio nagradu Knjižnica godine, jer je to i formalno prepoznavanje naših aktivnosti i rezultata u proteklih nekoliko desetljeća. Najveća zahvala za to pripada svim mojim kolegicama i kolegama s kojima sam radio i/ili još uvijek radim, jer smo zajedničkim naporima i timskim radom pomicali granice knjižničarstva u Hrvatskoj i usuđivali se uhvatiti u koštac s novim izazovima koje je napredak znanosti i informacijskih i komunikacijskih tehnologija stavljao pred nas kao knjižnice. Smatram da je dobar tim preduvjet za napredak i postizanje dobrih rezultata, a mi u Centru imamo takav tim. Dobre ideje, njihova realizacija i implementacija dolaze posljedično, no nema uspjeha ako ne postoji dobar i složan tim koji može preuzeti i kvalitetno odraditi aktivnosti koje proizlaze iz dobrih ideja i projekata.

O tome jesam li dobar šef bi trebalo pitati moje kolegice i kolege. Kao i svatko od nas, imam svoje prednosti i mane, u nekim sam stvarima bolji, u drugima nešto lošiji. No, svjestan sam da je upravljanje ljudima vrlo osjetljiv zadatak za koji, nažalost, u pravilu nismo pripremani niti adekvatno educirani, tako da su voditelji u našem sustavu u pravilu prepušteni sami sebi u snalaženju u toj zaista zahtjevnoj i nedovoljno prepoznatoj ulozi. Smatram da je vrlo važno znati dobro posložiti svoj tim, prepoznati prednosti i mane svakog pojedinca i sukladno tome svakome dati njegovo zaduženje i namijeniti mu određenu ulogu u timu. Izrazito je važno i osigurati dobru atmosferu unutar tima te zadovoljstvo svih pojedinaca. Unutar tima također nastojim osigurati i potaknuti nesebično dijeljenje znanja i međusobno pomaganje. Nastojim osigurati zdravu atmosferu koja pogoduje cjeloživotnom obrazovanju te da svaki pojedinac iz tima dobije širinu znanja, ali istovremeno i da se specijalizira za određene teme kako bismo na kraju dobili specijalizirane stručnjake koji su sposobni povezivati različita znanja i koristiti ih na način da unapređuju segmente poslovanja na kojima rade. Ne znam radim li to dobro, ali znam da se trudim.


I za kraj, Bojan osobno: gdje je nestala kroatistika? Što radiš kada se spustiš s brda? Kako puniš baterije? 

Otac sam dvoje prekrasne djece, tako da ono malo slobodnog vremena što imam nastojim maksimalno iskoristiti za druženje s obitelji i prijateljima. Čitam i dalje, ali su mi knjige nešto kraće i lakše tematike (op. slikovnice), što mi ponekad i dobro dođe. Volim putovati i upoznavati nove kulture, raditi nešto praktično s rukama i alatom, pogledati dobar film ili dokumentarac, skuhati nešto (i pojesti!), popiti dobru kavu… (Razgovarala Dorja Mučnjak) ZKD