Na radionici je sudjelovalo više od 25 korisnika, a oni koji nisu čitali naglas, imali su priliku slušati i uživati u poeziji na izvornom jeziku. Kako sve ne bi stalo samo na čitanju, oni koji su poeziju čitali dobili su novi zadatak – zaviriti i uroniti u svijet prevođenja, odnosno svojim riječima pokušati prevesti poeziju s izvornoga na hrvatski jezik. Na taj nimalo lak zadatak pristali su svi oni koji su sudjelovali u pripremama i čitanju, ali i oni koji su na prvom susretu poeziju samo slušali. Ideja je bila da „korisnici prevoditelji“ kroz vlastito iskustvo osjete što znači igrati se riječima i da osobno iskuse kako izgleda putovanje jezičnim sferama. Na drugom susretu svaki hrabri „korisnik prevoditelj“ čitao je vlastiti uradak, a ono što smo imali priliku čuti uistinu je bilo vrijedno svake pohvale! Svaki prijevod napravljen je s puno ljubavi i truda, svaki od njih obilovao je raznovrsnim poetskim elementima, a neki od njih imali su čak i rimu. Dok smo slušali jednu od korisnica i njezinu emotivnu interpretaciju prijevoda Annabel Lee, u dvorani nije bilo osobe koju ta dirljiva i nježna izvedba nije dirnula do suza. 

Nakon što smo poslušali sve prijevode i svima izrazili čestitke i pohvale, slijedio je drugi dio programa. Naime, kao gošće iznenađenja u Dom su pozvane učenice volonterke Srednje škole „Ban Josip Jelačić“ iz Zaprešića. Učenice je u Dom dopratila njihova školska knjižničarka Marina Marinović, pa je na taj način prevoditeljski susret Mjeseca hrvatske knjige postao pravi međugeneracijski susret. Učenice su nakon svakog prijevoda koji su napravili korisnici čitale prijevode „pravih“ prevoditelja, pa smo tako imali priliku poslušati i usporediti prijevode hrabrih dobrovoljaca s prijevodima onih kojima je „igra riječima“ zvanje i zanimanje. U pripremi prevoditeljskih susreta sudjelovala je i gospođa Slavica Butković, socijalna radnica Doma, koja se i sama okušala u prevođenju poezije s makedonskog jezika. Prosjek godina odvažnih poeta bio je 83, što samo dokazuje da je ponekad moguće čak i ono što se čini teškim i vrlo zahtjevnim. Naravno, ako za to postoji volja, motivacija i interes! Nakon sat vremena poetskog druženja i recitiranja stihova,  susret je završio pjesmom i dirljivim rastankom nakon kojega smo svi zaključili da ljubav prema književnosti i pisanoj riječi uistinu nema granica, a čarolija prevođenja i učenja može potrajati koliko i jedan životni vijek. ZKD