Predsjednik Zoran Milanović u
Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića

Uzrečica koju često čujemo u svakodnevnom životu „Dabogda živio u zanimljiva vremena“ stara je kineska kletva. Nemoguće ju je ne povezati s virusom koji je krenuo upravo iz Kine, slučajnost ili prokletstvo? No kako god bilo, već dugo žalimo za dobrim, ustaljenim, dosadnim vremenima jer posljednje dvije godine u kojima nas je prekrila pandemija, zdrmao potres i obuzeo očaj, nismo u stanju racionalno razmišljati kako sve navedeno utječe na naš rad i život općenito.

Kako se ovaj iščašeni život odrazio na rad knjižnica, na potražnju naših korisnika i općenito na našu interakciju koja je, hoćemo-nećemo, ipak, promijenjena.

Vlada je proglasila 2021. godinu Godinom čitanja, dočekali smo promjenu gradske vlasti, ispratili Mjesec hrvatske knjige, no jesmo li zadovoljni percepcijom knjižnica i knjige općenito?

Upravo je to bila misao vodilja koja me potaknula da pozovem predsjednika Zorana Milanovića da gostuje u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića na tribini pod nazivom Što čita Predsjednik? jer iz svih njegovih nastupa u javnosti očito je da predsjednik itekako čita. Na upućenu zamolbu vrlo sam brzo dobila pozitivan odgovor, što je u ovim vremenima, kad nas se sporadično spominje u medijima, a u politici samo prijeteći, ovo bila zaista izuzetna čast.

Predsjednika Zorana Milanovića ugostili smo 4. studenoga i imao je samo jedan uvjet: bez medija! To je uvelike pridonijelo opuštenoj atmosferi u kojoj je predsjednik otkrio kako je bio dugogodišnji član naših knjižnica; prvo je kao dijete išao u knjižnicu na Rooseveltovom trgu, a potom u Knjižnicu Marina Držića, naravno i u Ogrizović, gdje je njegova gospođa majka dugogodišnja članica.

Teško je prepričati tijek razgovora, posebice meni koja sam sudjelovala, a predsjednik brzo i vrlo duhovito odgovarao na svako postavljeno pitanje. Novinar Denis Derk, koji je bio prisutan na tribini, napisao je prekrasan članak u kojem je naveo kako je „predsjednik Zoran Milanović političar koji je očito iznadprosječno literarno potkovan“.

Stoga ću navesti prekrasnu reakciju na predsjednikovu preporuku koju sam doživjela na Interliberu. Naime, predsjednik je rekao kako mu je žao što naša javnost ne čita autore poput povjesničara Max Bergholza koji je napisao knjigu Nasilje kao generativna sila, koju je objavio nakladnik Buybook, Sarajevo, Zagreb, a u mreži Knjižnica grada Zagreba ima nekoliko primjeraka.

Otišla sam do njihovog štanda na Interliberu kako bih kupila knjigu za knjižnicu i sebe osobno, a gospođa mi je rekla da je čula kako je predsjednik bio u jednoj knjižnici i preporučio navedenog autora koji se nakon toga prodaje u velikom broju, a i sam autor koji živi u Kanadi nazvao je jer je obaviješten o tome. Dakle, predsjednikova preporuka daleko je brža i sveobuhvatnija, a predsjednikovo gostovanje doživjeli smo kao veliku čast i promociju rada knjižnice.

ZKD