Dnevnik rada jedne (ne)obične knjižničarke
Embedded Files
Milkica Ursa
milkica.ursa@kgz.hr
Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Božidara Adžije
Popis aktivnosti u Mjesecu hrvatske knjige 2023. godine s temom Književnost bez granica! posvećen prevoditeljima, odnosno književnom prevođenju Nek' ti riječ ne bude strana(c)… učinio je da Ksenija Banović, knjižničarka u Školi za modu i dizajn, u svoj dnevnik upiše 18 događanja. Dobro ste pročitali! To je knjižničarka koja dugi niz godina prevodi s bugarskoga na hrvatski jezik i nastoji približiti jezik, književnost i kulturu Bugara hrvatskim čitateljima, poput svojedobno velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun. Književno-prevoditeljsku karijeru započela je prije gotovo dvadesetak godina upravo romanom bugarskoga pisca Georgija Gospodinova, koji je ove godine dobio Međunarodnu nagradu Booker. Hrvatski su joj čitatelji zahvalni jer je Gospodinovljev roman Fizika tuge u hrvatskom prijevodu među najčitanijim knjigama 2020. godine.
Zadatak joj je u Mjesecu hrvatske knjige bio predstaviti vještinu prevođenja kao zanimljivu samotnu djelatnost, za koju čitatelji često misle kako i nije zahtjevan posao, ne znajući što je sve nužno učiniti prije nego što književno djelo dobijemo na čitanje. O nekim potankostima upoznala nas je na Informativnoj srijedi u Gradskoj knjižnici na Starčevićevu trgu, u Mjesecu hrvatske knjige. U panel raspravi Knjižničari pronađeni (i) u prijevodu navela je da knjigu najprije pročita u izvorniku i, učini li joj se zanimljivom, predloži je za prijevod. Dvaput je napravila iznimku i pristala prevoditi romane koje prethodno nije pročitala, što se pokazalo lošim. Prevodi uglavnom prozu, no radije kratke priče jer prevođenje romana prilično iscrpljuje. Dnevno prevede otprilike pet stranica. U drugome čitanju paralelno čita izvornik i prijevod te ga korigira, dok se u trećem čitanju posvećuje isključivo prijevodu i potom ga šalje uredniku, nakon čijih opaski slijedi još jedno iščitavanje. Naglasila je upravo važnost dobrog urednika kao nevidljive karike u lancu proizvodnje knjige. Kao dva najveća izazova u prevođenju istaknula je rad na romanu Fizika tuge Georgija Gospodinova zbog baratanja terminologijom iz kvantne fizike te na romanu Slučaj Džem Vere Mutafčieve zbog traženja ekvivalenata za bugarske turcizme koji u hrvatskom jeziku nisu toliko zastupljeni.
O tome da za književno prevođenje nije dovoljno poznavati samo pravopis i gramatiku jezika s kojega se prevodi, već je jednako važno dubinski poznavati i kulturu toga naroda, razgovarala je s osnovnoškolskim i srednjoškolskim učenicima, pokušavajući im otvoriti vidike, potaknuti ih na čitanje, osvijestiti važnost poznavanja stranih jezika, ali i važnost prevoditelja. O profesionalnoj orijentaciji i književnom prevođenju kao pozivu ili hobiju razgovarala je s osmašima Osnovne škole Malešnica. S obzirom na to da se bugarska dječja književnost ne prevodi već šezdesetak godina, s učenicima 3. razreda Osnovne škole „Grigor Vitez“ u Knjižnici Marina Držića pokušala je prevesti priču za djecu Lupo i Tumba bugarske autorice Petje Kokudeve.
Posjetila je i učenike Gimnazije Tituša Brezovačkog, Upravne škole, 1. gimnazije, Tehničke škole u Zagrebu te Srednje škole „Ban Josip Jelačić“ u Zaprešiću, gdje su razgovarali o umijeću i umjetnosti prevođenja. Na Večeri poezije u Booksi i razgovoru o tajnama književno-prevoditeljskog zanata žirirala je natjecanje učenika 16. gimnazije i Klasične gimnazije u prevođenju Matoševih stihova na engleski jezik, dok su stihove Vesne Parun s engleskoga jezika ponovno prevodili na hrvatski. Ponegdje je gostovala u pojačanom izdanju: s kolegicom Andom Bukvić Pažin razgovarala je s učenicima u Gradskoj knjižnici u Bjelovaru, dok se s Vlatkom Valentić družila s gimnazijalcima iz SŠ Ivana Šveara u Gradskoj knjižnici Ivanić-Grad. S predavanjem o prijevodu gostovala je i na tribini „Slovo ište dvorište“, koja je u suradnji s Centrom za kulturu August Cesarec organizirana u Knjižnici Kajfešov brijeg.
Na samome početku MHK-a za studente i kolege održala je predavanje „Idu, idu Bugari“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je kroz bibliografiju prijevoda s bugarskoga jezika na hrvatski prikazala čitavu dinamiku društveno-političko-kulturnih odnosa koji se odražavaju upravo kroz prijevodnu produkciju. Razgovor o književnim prijevodima zbio se i uz otvorenje izložbe „Jezik sveti mojih djedova : hrvatsko-bugarske usporednice“ u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom. Izložba u suautorstvu sa Sonjom Martinović nastala je kao plod suradnje Veleposlanstva Republike Bugarske i Nacionalne i sveučilišne knjižnice 2015. godine.
Ostale aktivnosti u Mjesecu hrvatske knjige bile su vezane uz sudjelovanje na tiskovnoj konferenciji u povodu Otvorenja Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici, na kojoj je čitala stihove Vesne Parun u prijevodu na bugarski, te snimanje podcasta o književnom prevođenju u Hrvatskoj knjižnici za slijepe i slabovidne, uz kolegicu Vlatku Tor, koja prevodi s engleskoga i francuskoga, te gostovanje na Festivalu „Pazi, knjiga“ u Knjižnici Dugave, gdje se s autoricom Emom Pongrašić razgovaralo o putopisnoj književnosti te njezinoj knjizi Djeca Kambodže.
Završnica Mjeseca hrvatske knjige bila je osmišljena kao storytelling večer s književnim prevoditeljima u organizaciji Knjižnica grada Zagreba, u Griff baru 14. studenoga, gdje je uz svoje kolegice i kolege pripovijedala „Kako sam tražila pravu“ – onu pravu riječ kojom se djelo ispisano na stranom jeziku ponovno ispisuje u hrvatskom.
Vjerujem da je mnogima drago čuti i vidjeti što rade knjižničarke/i u Mjesecu hrvatske knjige. ZKD
Google Sites
Report abuse