34. ZKD (online) forum “Okrunjena književnost”

Prva govornica na Forumu bila je književnica Monika Herceg, koja je, između ostaloga, 2017. dobila nagradu Goran za mlade pjesnike za zbirku Početne koordinate i 2018. nagradu Na vrh jezika za neobjavljeni rukopis Lovostaj. Istaknula je kako smatra da su književne nagrade za mlade autore, osobito pjesnike, doista bitne zato što im tako zbirke bivaju objavljene. Napomenula je da je poezija marginalizirana i da nikad neće imati onolike naklade kolike imaju romani. U susjednoj Srbiji, primjerice, naklada književnog djela dosegne i 10 000 primjeraka. Pojedina djela Eveline Rudan doživjela su dva izdanja, što se rijetko događa, pri čemu govorimo o brojci 500 – 600 primjeraka. Uobičajena naklada obuhvaća približno tristo primjeraka, a katkad i manje. Poezija je u posljednje vrijeme čitateljima dostupnija putem društvenih mreža, no ne zna se utječe li to na veću prodaju zbirki poezije.

Knjižničarka u Knjižnici Dubrava i književnica za djecu i mlade Maja Brajko-Livaković prva je hrvatska autorica koja je još 1998. pisala o drogama u romanu Kad pobijedi ljubav. Za svoja književna postignuća primila je brojne nagrade. Neki od njezinih romana uvršteni su i u lektiru i često se nađu na ljestvicama najčitanijih naslova. Autorica smatra da su nagrade bitne zato što su priznanje struke. Istaknula je da je najveća nagrada za pisca odjek koji djelo izazove u čitateljima. 

Jedan od gostiju ovog Foruma bio je i knjižničar Zoran Roško, koji je 2017. dobio Nagradu Janko Polić Kamov za roman Minus sapiens. Književne nagrade smatra zanimljivima pri izradi vlastitog popisa knjiga za čitanje. Istaknuo je da njemu kao piscu socijalno-ekonomski aspekt književne nagrade nije u fokusu. Smatra da djelo nije elitistično ako je nagrađeno zato što mnogi priznati književnici nisu imali sreće s nagradama, poput Daše Drndić. Čini mu se da su nagrade važne mladim piscima u smislu da ih mogu ohrabriti da ne odustanu od pisanja. Medijski aspekt katkad je važan za knjižare, autore i izdavače, no problem je što književne nagrade prekratko ostaju u fokusu medija.

Predstavnica Ministarstva smatra da je čitanje posljednjih nekoliko godina u žiži; iako su nakladničke brojke male, mnogo je zainteresiranih čitatelja. Da recept za uspjeh postoji, pokazuje Kristijan Novak, čija se djela ne mogu svrstati u trivijalnu književnost. Istaknuto je također da su knjižničari prvi u doticaju s čitateljima, no sve su rjeđa gostovanja autora jer je sredstava malo. Nekad se, spomenula je Maja Brajko-Livaković, u knjižnice i škole išlo na tjednoj bazi, a sad je to sve teže jer je djeci teško čitati kad su im u fokusu drugi mediji, skraćena im je pozornost, češće čitaju stripove.

Seid Serdarević istaknuo je da se čini da su čitatelji željni susreta s autorima, što potvrđuje i velik odziv, npr. na Festivalu svjetske književnosti. Dodao je da je autorima problem gostovati u školama jer je potrebno za potrebe snimanja i fotografiranja prethodno dobiti privole roditelja. Drugi je problem odlazak na promociju izvan Zagreba – za takvo gostovanje potroši se pola radnog dana, a honorar je nizak. Trebala bi postojati mreža promocija, barem dvije na dan, i autori bi onda mogli živjeti od pisanja kad bi išli na plaćena gostovanja (u Njemačkoj 300 – 500 eura po gostovanju).