Zaštita novog fonda NSK ljepljivom folijom
Zaštita knjiga ljepljivom folijom uvedena je na otvoreni pristup i u zbirke NSK-a nakon preseljenja Knjižnice sa stare lokacije na Marulićevu trgu u novu zgradu. Početni fond koji je bio na otvorenju nove zgrade na otvorenom pristupu obrađen je u staroj zgradi NSK-a. Nakon preseljenja započinje se sa zaštitom građe ljepljivom folijom koju provodimo i danas prateći trendove.
Posao zaštite fonda ljepljivom folijom obavlja jedan pomoćni knjižničar koji pokriva cijeli fond NSK-a. Građa iz Sveučilišne zbirke priprema se na 3. katu, gdje se izrađuju nalozi koji idu s knjigama. Po građu dolazi djelatnik stacioniran u knjigovežnici, tj. Procesu Opremanje i uvez građe. Iz zbirki građe posebne vrste (muzička, kartografska, grafička i RARA) te iz zbirke BDI-a djelatnici samo pripremaju knjige, dok djelatnik zaštite u pravilu radi nalog, ispisuje ga, omata knjige i vodi evidenciju tako obrađene građe. Uz posao omatanja knjiga, isti djelatnik vodi i računalnu evidenciju građe koja prolazi zaštitu. Prije njezina slanja ispisuje posebni obrazac za zaštitu koja mu služi za provjeru građe i broja koji se šalje. Mora se napomenuti da se zaštita izvodi na cijelom fondu u otvorenom pristupu te na onom u Zatvorenom spremištu.
Osim omatanja ljepljivom folijom, zaštita građe provodi se i aplikacijom magnetske trake. Magnetska traka bez koda u početku se nalazila na poleđini knjige, dok je kôd knjige bio smješten unutar korica. U početku se knjige nisu omatale, a izgled kodova s vremenom se mijenjao. Od malih kodova koji su se nalazili unutar knjiga do onih vidljivih na stražnjim koricama knjiga koji imaju posebno mjesto zbog magnetizacije i demagnetizacije. Danas su kodovi čitljiviji nego ranije, pogotovo serija kodova koja se očitava optičkim čitačima.
Ne omataju se sve knjige jer različite vrste korica ne primaju foliju za omatanje. U tom slučaju koriste se trake za zaštitu širine 5 cm. Isto tako pazi se da je foliju moguće ukloniti, primjerice kada knjiga ide na popravak uslijed oštećenja ili drugih razloga. Nažalost, i danas postoje knjige kod kojih se folija toliko slijepila za korice da ju je gotovo nemoguće ukloniti.
Oduvijek je bilo primarno da se ovitak knjige zaštiti, dok se na tvrdu koricu stavljala zaštita samo na signaturu. Svojevremeno se ovitci nisu stavljali na knjige iz otvorenog pristupa, no danas je praksa da se omataju i ovitak i korice kada to dopušta vrsta korica. Naime, ovitci su vrlo podložni oštećenjima. Bilo je razdoblja kada su se folijom u cijelosti omatale isključivo meko uvezane knjige, dok su na tvrdo uvezane knjige aplicirane zaštitne trakice.
Danas se pokušava omotati većinu fonda radi suzbijanja krađa. Na najvrjednije knjige dodatno je uvedeno apliciranje magnetske trake u hrbat ili na manje vidljivo mjesto, što se pokazalo učinkovitim.
Djelatnici iz Odjela Korisničke službe izdvajaju iz fonda oštećene knjige, kada korisnik vrati oštećenu knjigu ili pregledom stanja građe na policama. Knjige se tada šalju na Odjel Zaštita i pohrana, odnosno u knjigovežnicu na popravak uveza. Oštećenja uslijed korištenja često su takva da se knjige ponekad moraju rastaviti, a njihove korice i knjižni blok iznova spojiti. Ipak, najčešće je dovoljno samo omotati ih ljepljivom trakom.
Kod prijevoza građe između katova u pravilu se koristi teretni lift koji vodi izravno u prostore za djelatnike. Za manipulaciju građe koriste se stara kolica koja su nekad bila zaštitni znak knjižničara u staroj zgradi NSK-a, a danas ih zamjenjuju nova, bolja i pokretljivija. No stara su nam kolica i dalje vrlo korisna. (Fotografije Renata Breka, NSK) ZKD