Razgovor ugodni
Miroslav Katić
Embedded Files
Miroslav Katić, viši knjižničar, radi na Studijskom odjelu Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stekao je magisterij iz komparativne politike 2012. godine.
Od 2004. do 2017. godine radio je u Knjižnici za mlade, izmještenom odjelu Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić Karlovac.
Predsjednik je Radne grupe za društvene medije i član Komisije za slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja te urednik društvenih kanala Hrvatskog knjižničarskog društva.
Bio je predsjednik Društva knjižničara Karlovačke županije od 2016. do 2020. godine.
Objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim i regionalnim (inozemnim) publikacijama, sudjeluje u znanstvenim i stručnim konferencijama u zemlji, regiji i inozemstvu.
Autor je projektnog prijedloga poslovne knjižnice, koji je 2015. godine proglašen najboljim u Hrvatskoj u okviru natječaja Work with us, i to od strane Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog knjižničarskog društva. Projekt Poslovna knjižnica vodi i danas.
Predsjednik je Udruge za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka te je tajnik u Veslačkom klubu Karlovac.
Povod ovom razgovoru jest 20. obljetnica Knjižnice za mlade u Karlovcu te održavanje stručnog skupa 2deset: dvadeset godina Knjižnice za mlade.
Na početku, svim nekadašnjim i sadašnjim djelatnicima Knjižnice za mlade u Karlovcu čestitamo na uspješnih dvadeset godina rada.
Knjižnica za mlade u Karlovcu prva je i, još uvijek, jedina knjižnica za mlade u Hrvatskoj. Misliš li da bi i ostali gradovi trebali imati knjižnice za mlade? Čime bi primjer karlovačke Knjižnice za mlade mogao potaknuti lokalne samouprave i rukovoditelje u knjižnicama na osnivanje knjižnica za mlade i u drugim sredinama?
Hvala Vam na čestitkama. Gledajući iz ove perspektive, gotovo mi je nevjerojatno da Knjižnica za mlade već slavi dvadeset godina, ali još je nevjerojatnija činjenica da smo i dalje jedina knjižnica za mlade u cijeloj Hrvatskoj. Knjižnica za mlade otvorena je 11. srpnja 2003. godine povodom rođendana Grada Karlovca. Prije dvadeset godina, kada se knjižnica otvarala, nisu postojale jasne politike za mlade ni na nacionalnoj ni na lokalnoj razini. Bolje rečeno, one su tek bile u povojima. Stoga se stvarno moramo diviti nevjerojatnom vizionarstvu tadašnje ravnateljice Nade Elete, koja je inzistirala na otvaranju takve vrste knjižnice u Karlovcu. Knjižnica je otvorena u samom centru grada, na atraktivnom mjestu pokraj kojega mladi prolaze na putu u školu i studij na Veleučilištu u Karlovcu. Zamišljena je da služi ne samo kao knjižnica za mlade nego i kao društveni centar te da surađuje s različitim lokalnim udrugama, tijelima lokalne uprave, obrazovnim ustanovama, veleposlanstvima, lokalnim umjetnicima i pojedincima s različitih područja. Budimo realni, teško je očekivati da će svaki veći grad dobiti svoju knjižnicu za mlade. Treba naći načina da se financijeru objasni potreba za takvom vrstom knjižnice te, kako je na našem skupu rekla načelnica Sektora za arhivsku, knjižničnu i muzejsku djelatnost Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske Jelena Glavić-Perčin, nužno je da sredina prepozna važnost i ulogu knjižnice s njezinim bogatim spektrom mogućnosti zadovoljenja kulturnih, obrazovnih i informacijskih potreba svih kategorija građana, ali i ponude zabavnih sadržaja za provođenje slobodnog vremena svih generacija, pogotovo djece i mladih.
Iza nas je Europska godina mladih, obilježena pandemijom bolesti COVID-19 te ostalim lokalnim i globalnim previranjima, u kojoj su mladi poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja i dobrobiti prepoznali kao najvažniji prioritet. Pozvana izlaganja na stručnom skupu 2deset: dvadeset godina Knjižnice za mlade također su tematizirala mentalno zdravlje mladih. Kakvim knjižničnim uslugama i programima možemo podržati mlade, odgovoriti na njihove potrebe i eventualno ih pripremiti za budućnost?
Da bi se odgovorilo na to pitanje, prvo trebamo znati tko su to mladi. Definicija mladosti, s kojom se svi slažu, ne postoji, ali može se konstatirati da se radi o periodu života koji se nalazi između ovisnosti vezane uz djetinjstvo i relativne neovisnosti vezane uz odraslost. U tom razdoblju života, uz tjelesno i duševno sazrijevanje, odvija se i proces integracije pojedinca u društvenu zajednicu. Mladi nisu homogena skupina, što je inače obilježje i svih većih društvenih skupina. Mladi se znatno razlikuju s obzirom na pojedina sociodemografska obilježja, osobito s obzirom na stupanj obrazovanja, socioprofesionalni status, stupanj zrelosti, socijalno porijeklo, tip socijalizacije s obzirom na spolnu pripadnost, socijalni status, urbaniziranost uže sredine i razvijenost regije u kojoj žive. Mladi dijele i određene zajedničke karakteristike, prije svega pripadnost određenoj dobnoj skupini. Knjižnični programi i usluge koji se mladima nude trebaju biti usmjereni upravo na zajedničke karakteristike mladih, na probleme koji muče sve njih. Trebali bi ih naučiti ili im barem olakšati da postignu određeni stupanj socijalne autonomije te ih učiti odgovornosti, samostalnosti i mogućnosti preuzimanja trajnih društvenih uloga na svim područjima ljudskog djelovanja. Primjerice, mladima treba dati mogućnost da se izraze, od organiziranja izložbi njihovih umjetničkih radova do organiziranja tribina u kojima oni mogu jasno izraziti svoj stav i boriti se za njega. Istodobno im treba ponuditi odgovore na pitanja s kojima se najčešće susreću u toj dobi, od seksualnog i reproduktivnog zdravlja, mentalnog zdravlja do radnih prava.
Kvalitetne knjižnične usluge za mlade zahtijevaju dobru suradnju s mladim korisnicima, poštivanje njihovih interesa i želja, ali i njihovo uključivanje u oblikovanje i provedbu programa. Konačno, koliko god se knjižnice pretvaraju u društvene centre, ne smije se zanemariti ni temeljna knjižnična djelatnost pa, shodno tome, i ponuditi mladima dobru literaturu nužnu za njihov osobni razvoj, pokrenuti programe poticanja čitanja te organizirati književne večeri mladih autora.
Predstavljanje primjera dobre prakse na spomenutom stručnom skupu pokazalo je da knjižnice imaju problem sa smještanjem odjela za mlade u svojim prostorima. Knjižnica za mlade nalazi se u središnjem dijelu Karlovca, u staroj jezgri, a još 2017. godine predstavili ste projekt obnove zgrade. Koliko je važno da prostor, namijenjen mladima, bude moderan i suvremeno opremljen?
Mislim da je važno da se mladi identificiraju s tim prostorom više od same opreme. Kada smo otvarali knjižnicu za mlade, želja je bila doslovno fizički odvojiti mlade od djece i odraslih jer su sva istraživanja pokazala da se mladi najbolje osjećaju kada su okruženi vršnjacima. Prvih nekoliko godina taj je prostor doista bio središnje mjesto okupljanja mladih u gradu. Prostor je bio uređen sa suvremenom opremom, s brojnim računalima koja su tada bili jedini izlaz u virtualni svijet brojnim mladima. Otvaranjem Centra za mlade u Grabriku 2008. godine, ali i pojavom pametnih telefona, mladi su sve rjeđe provodili vrijeme u knjižnici, iako su i dalje redovito pohađali naše programe. Mi smo ujedno imali i jednu otegotnu okolnost, a to je činjenica da je prije otvaranja Knjižnice za mlade taj prostor služio kao mjesto okupljanja odraslih, ponajprije umirovljenika. Narodne knjižnice su javne ustanove kojima mora biti omogućen pristup svima, neovisno o tome zove li se nešto knjižnica za mlade ili ne, pa su ti umirovljenici i nakon otvaranja Knjižnice za mlade nastavili dolaziti, kako na čitanje dnevnog tiska tako i na dnevno druženje. Stoga se mladi kod nas nikada nisu do kraja uspjeli identificirati s tim prostorom, tj. nikada nismo postigli da mladima taj prostor služi kao dnevni boravak. Oni su rado dolazili na programe koje smo organizirali, čak se i aktivno uključili u kreiranje određenih programa, ali zbog činjenice da su ga morali dijeliti s nekim, nikada nije bilo identifikacije sa samim prostorom. Danas, nakon 20 godina od otvaranja, prostor Knjižnice za mlade zahtijeva potpunu rekonstrukciju, pa čak i prenamjenu određenih prostorija. Samu zgradu knjižnice dijelimo s Društvom građevinara, geodeta i arhitekta Karlovac te se nadam da će se vrlo brzo, unatoč različitim sferama interesa, pronaći zajedničko rješenje za što skoriju obnovu zgrade.
Primjeri dobre prakse također su pokazali da se, usprkos prostornim i drugim ograničenjima, u knjižnicama provode inovativni programi za mlade zahvaljujući zalaganju i predanom radu entuzijastičnih knjižničara. Smatraš li da bi svaka narodna knjižnica trebala imati knjižničara zaduženog isključivo za rad s mladima? Koje kompetencije mora imati knjižničar danas da bi uspješno radio s mladima?
Svaka narodna knjižnica trebala bi imati čovjeka koji je voljan raditi s mladima. Primjerice, osobno pratim rad s mladima brojnih knjižnica u Hrvatskoj, a za potrebe odgovora na ovo pitanje izdvojio bih dvije: Hrvatsku knjižnicu i čitaonicu Sali i Gradsku knjižnicu Ivana Belostenca iz Ozlja. O radu s mladima potonje knjižnice mogli ste čuti i na našem skupu povodom 20. godišnjice rada Knjižnice za mlade. U sklopu tih knjižnica organiziraju se brojni programi za mlade, djeluju kazališne i filmske skupine, knjižnice su česti domaćini, organizatori i suorganizatori glazbenih koncerata, mladi su povezani s knjižnicom, rado pohađaju knjižnične programe i vole boraviti u njima. Ove knjižnice izdvojio sam zbog činjenice da su njihovi uspjesi rezultat entuzijazma „one man banda“. Radi se o malim sredinama s vrlo malim budžetom za knjižnične programe, ali svejedno su uspjeli napraviti sjajan posao. Naravno, u malim sredinama knjižnice su često jedini društveni akteri koji mladima mogu ponuditi programe i aktivnosti, što je istodobno i olakotna i otegotna činjenica. Dakle, po meni su entuzijazam i želja najvažniji uvjet za rad s mladima. Sve dodatne kompetencije samo su bonus. Postoje brojni programi koji mogu pomoći knjižničarima koji rade s mladima da steknu nove spoznaje i razmjene iskustva. Primjerice, nedavno sam i sam pohađao jedan program cjeloživotnog obrazovanja Mladi u suvremenom društvu koji je pilot-program studija o mladima pokrenut u suradnji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Instituta za društvena istraživanja i Sveučilišta u Ljubljani. Riječ je o obrazovnom programu namijenjenu mladima i stručnjacima koji imaju iskustva ili su zainteresirani za rad s mladima, a čine ga tri najvažnija modula u ovom području – istraživanja mladih, rad s mladima te mladi i razvoj zajednice. Imao sam prilike steći brojna znanja, ali isto tako razmijeniti iskustva s kolegama iz Hrvatske i ostalih zemalja Europske unije. Takve vrste edukacije toplo preporučujem svim knjižničarima koji se bave ili žele baviti mladima jer se uz teoretsko znanje dobije i iskustvo drugih dionika koji rade s mladima u zajednici.
Dok si radio u Knjižnici za mlade, organizirao si programe s ciljem poticanja mladih na društveni aktivizam. Danas si na čelu Udruge za razvoj građanske i političke kulture Polka. Jesu li mladi danas više ili manje zainteresirani za uključivanje u društvena zbivanja i političko odlučivanje? Zašto je važno poticati mlade na društveni aktivizam?
Budućnost jednog društva uvelike ovisi o političkoj socijalizaciji i političkoj participaciji mladih. Kao što je naglasila Mirjana Ule (1988: 79), „među mladima se najočitije pokazuju nove društvene težnje, brže artikuliraju i mijenjaju u društvena kretanja; također i manje promjene u odnosu mladih prema politici mogu najaviti buduće promjene u društvu“. Isključenost mladih iz politike, kao sudionika ukupnog društvenog života, onemogućuje ispravno funkcioniranje demokracije. Pravo na sudjelovanje osnovno je pravo te se mora primjenjivati na sve ljude, bez diskriminacije. Za demokratsko društvo bitno je da se mlade ne tretira kao „polugrađane“ ili „kvazigrađane“, nego da imaju pristup „punom građanstvu“ s mogućnošću da budu jednaki u svim zakonskim, socijalnim i političkim pravima i obvezama kao punopravni članovi određene zajednice. Mlade je neophodno uključiti u proces donošenja odluka zbog same kvalitete odlučivanja: mladi najbolje znaju koji su njihovi problemi i kako ih riješiti. Ujedno valja proširiti i sudjelovanje mladih izvan organizacija kojima pripadaju i izvan problematika karakterističnih za mlade. Njihov politički angažman ima socijetalne posljedice kroz razvoj socijalne odgovornosti i jačanje socijalne uključenosti. Jednako su važne i osobne koristi od participacije jer ona razvija međuljudske i praktične vještine koje mladim ljudima daju osjećaj samovrijednosti i samopouzdanja.
Gotovo sva istraživanja u Europi i Hrvatskoj pokazuju da su mladi i dalje nezainteresirani za politiku. Primjerice, istraživanja Instituta za društvena istraživanja provedena tijekom 2018. i 2019. pokazuju kako više od tri petine mladih nije zainteresirano za politiku, a većina o njoj ne raspravlja s članovima obitelji i prijateljima. Od Almonda i Verbe, koji su uveli pojam političke kulture u politološka istraživanja, pa sve do Putnama, koji je taj kulturološki pristup politici nadopunio konceptom socijalnog kapitala, temeljna teza ostala je ista: demokratska politička kultura koja podrazumijeva aktivnu društveno-političku participaciju svojih građana, pa tako i mladih, uvjet je za stabilno i učinkovito funkcioniranje demokracije. Logično pitanje koje si trebamo postavljati jest sljedeće: što je potrebno učiniti da mladi usvoje vrijednosti i orijentacije koje podupiru demokratsku političku kulturu?
Politička socijalizacija mladih jedno je od prvih rješenja koja se čine logičnim. Stoga se čini nužnim zagovarati provođenje građanskog obrazovanja kako bi se stvorilo mlade ljude koji posjeduju znanja, stavove i sposobnosti potrebne za odgovorno uključivanje u politički proces. Gradske i županijske vlasti ujedno bi trebale podupirati razvoj civilnog društva. Ponajprije kroz financijsku potporu, ali isto tako i prepuštanjem određenih poslova civilnom sektoru. Treba poticati stvaranja udruga mladih i za mlade kako bi mladi imali mogućnosti steći sposobnosti za organizaciju i komunikaciju koje su značajne za politiku. Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima i volontiranje također su dva dokazana sredstva povećanja građanskog i političkog participiranja u budućnosti. Treba poticati volonterske centre i mladima omogućiti što širu paletu izbora izvannastavnih aktivnosti. Time će se mladima otvoriti mogućnost kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena, a ujedno će biti omogućeno stvaranje socijalnog kapitala.
U kojoj mjeri i dalje radiš s mladima otkada si na Studijskom odjelu knjižnice? Jesu li mladi zainteresirani za projekte Poslovna knjižnica, TedXKarlovacLibrary i druge projekte koje provodiš? I što te u radu veseli i potiče na, očito je iz tvoje biografije, iznimnu kreativnost i produktivnost?
Moram priznati da je Knjižnica za mlade doista obilježila velik dio moje karijere. Naime, kako je knjižnica otvorena 11. srpnja, kada je i datum mog rođenja, nekako sam se dodatno poistovjetio s tom knjižnicom. Iako već skoro 6 godina ne radim u Knjižnici za mlade, mladi su i dalje ostali u užoj sferi mog interesa. Trenutačno završavam dva istraživanja s temom mladih. Prvo je participativno akcijsko istraživanje s mladim sirijskim azilantima kojima se s kolegicom Vranom bavim otkako su došli u Karlovac 2019. godine. Drugo istraživanje odnosi se na odnos socijalnog kapitala i knjižnica. Zanimalo me postoji li povezanost između viših razina socijalnog kapitala te korištenja narodnih knjižnica kao mjesta neformalnih susreta među mladima Karlovačke županije. Isto tako, i dalje se bavim mladima kroz program Poslovne knjižice, ponajprije s temama financijskog opismenjavanja mladih, a posredno, kako si spomenula, i kroz TEDxKarlovacLibrary konferenciju.
A što me potiče? Huh! Doista ne znam. Često me supruga pita zašto si uvijek natovarim toliko mnogo obaveza i moj odgovor uvijek je da jednostavno ne znam reći „ne“. 😊 Cijelo svoje školovanje slušam kako mladi trebaju zauzeti aktivnu ulogu u društvu i kako se trebaju društveno i politički angažirati. Valjda sam i sam dok sam bio mlad krenuo tim stopama te nastavio i sada, u srednjoj dobi. Veseli me kada vidim da određeni programi ili projekti koje provodim doista imaju neki pozitivan učinak i da su korisnici tih programa zadovoljni samim rezultatima.
Zagrebačko knjižničarsko društvo omogućilo je 2021. godine dopunom svojeg Statuta članstvo studentima u nastojanju da buduće kolege što prije i što bolje poveže s knjižničarskom zajednicom. Ima li Društvo knjižničara Karlovačke županije slične planove? Osim uobičajenog pripravništva i mentorstva, na koje bi još načine knjižničari mogli i trebali podržati mlade kolege koji tek počinju raditi u struci?
Kao što ste spomenuli, bio sam predsjednik Društva knjižničara Karlovačke županije do 2020. godine i nakon toga više sam uključen u sam rad središnjice Hrvatskog knjižničarskog društva kroz rad komisija, radnih grupa, stručnog vijeća i nakladničkog odbora, a nažalost manje u rad našeg regionalnog društva. Trenutna predsjednica našeg Društva jest kolegica Lidija Šajatović te vjerujem da u planu ima aktivnosti kojima bi se pomoglo mladim kolegama, ali to ćete pitanje ipak morati postaviti njoj. Iako moram istaknuti da vjerujem da se kolegica susreće sa sličnim problemom s kojim sam se i sam susretao dok sam bio predsjednik. Naime, Društvo knjižničara Karlovačke županije doista je maleno društvo. Broj članova varira od 30 do 40 i u tako malim društvima prvotni je cilj potaknuti sve članove na veći angažman, a tek se onda usmjeriti na određene skupine unutar samoga društva.
Na kraju, planiraš li neke nove projekte? Možemo li dobiti neku ekskluzivnu najavu?
Trenutačno nam je u planu otvoriti Affiliated American Corner – Diversity Center Public Library Karlovac. Naime, već duži niz godina uspješno surađujemo s Veleposlanstvom SAD-a u Hrvatskoj kako kroz programe i predavanja koje organiziramo u suradnji s njima tako i kroz program Poslovne knjižnice koji smo pokrenuli upravo na poticaj samog veleposlanstva. Ta suradnja dodatno se proširila povezivanjem s našom sestrinskom knjižnicom Kansas City Kansas Public Library (KCKPL). Naime, Kansas City Kansas i Grad Karlovac gradovi su prijatelji. Prijateljstvo između Kansas Cityja i Karlovca vezano je karlovačkim iseljeništvom koje je kulminiralo 1977. kada je službeno uspostavljena suradnja. Suradnja između dviju knjižnica započela je 2021. godine online susretima, nastavila se u listopadu prošle godine kada smo kolegica Vedrana Kovač Vrana i ja bili u jedanaestodnevnom posjetu njihovim knjižnicama, ponajprije s ciljem upoznavanja njihova rada s marginalnim skupinama i migrantima, te njihovim uzvratnim posjetom krajem lipnja ove godine. Sada nam je želja otvoriti Diversity Center unutar prostorija Studijskog odjela koji bi imao trostruku namjenu. Bilo bi to mjesto koje bi služilo kao svojevrsni Kansas City korner s literaturom koja bi pomogla proučavanju našeg iseljeništva na tom području, zatim kao mjesto u kojem bi se provodili programi s azilantima (tečaj hrvatskog jezika, programi digitalne i financijske pismenosti i ostali programi olakšavanja integracije) te u konačnici Affiliated American Corner, koji bi radio kao svojevrsna podružnica Američkih kornera. Za potonje smo se prijavili na natječaj Veleposlanstva te se nadamo da ćemo ih dobiti i da će se suradnja s njima i dalje uspješno nastaviti. (Razgovarala Ana Pavlek) ZKD
Google Sites
Report abuse