Točno u podne 21. ožujka 2022. ispred Središnjeg odjela Gradske knjižnice Velika Gorica održan je pjesnički susret (uvjetno rečeno – jer je Matkov nastup i mnogo više od toga) „Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu“. Na staroj pisaćoj mašini, koja je s Matkom prošla zavidnu kilometražu – stvarnu i onu istrošenih mašinskih tintnih traka – pjesnik na zahtjev slučajnih prolaznika ili namjernika na licu mjesta „proizvodi“ pjesmu. Njihova jedina „dužnost“ jest odabrati riječ, a Matko Abramić nakon toga ispisuje pjesme na komadima šarenog papira te ih odmah potom javno izvodi. Zapanjujuća je moć nadahnuća pjesnika, potaknuta asocijacijama koju sama riječ pobuđuje, kao i kratkim razgovorom s osobom kojoj je pjesma namijenjena, da na licu mjesta napiše pjesmu koju, prema našem iskustvu, osoba doživi kao „svoju“.

U sat i pol do dva Matko Abramić uspio je ispisati petnaestak pjesama, a svaka od njih našla je svoj odjek u osobi kojoj je bila upućena, bilo da je bila riječ o pojedincima, bilo da se radilo o cijelim skupinama, poput razreda osmaša kojemu je ispisao pjesmu „Osmice“ i koju su odlučili „posvojiti“ i primijeniti kao natpis za razredne majice prilikom oproštaja od osnovne škole.

Matko Abramić osebujna je pjesnička pojava jer svojim u Hrvatskoj jedinstvenim poetskim performansom oduševljava apsolutno svakoga tko se usudi predložiti mu riječ kao poticaj za pjesmu, pa čak i ako krene kao šala, kao što mu je u Velikoj Gorici skupina mladića predložila riječ „traktor“. Svi su na kraju bili oduševljeni jer u nastaloj pjesmi prepoznaju dio sebe i situaciju iz koje je pjesma krenula i nastala. Ideja o ovom tipu performansa rodila se na Sajmu knjiga u Milanu 2016. godine, gdje je Matko upoznao pjesnikinju koja je izvodila nešto slično i od nje na licu mjesta dobio pjesmu „za sebe“. Ideju je prvi put sproveo u djelo u okviru manifestacije Špancirfest u Varaždinu 2017. godine, gdje se pokazala kao forma promoviranja poezije na zabavan i ljudima zanimljiv način. Otad nastupa na ulicama, trgovima, u muzejima, ponekad s bendom, na tržnicama, u kafićima, parkovima, na festivalima, u knjižarama i sl., a mi ga toplo preporučamo kao zanimljiva i neobična gosta koji će svakoga uspjeti uvjeriti u snagu i važnost poezije jer, kako se pokazalo u iskustvu naših sugrađana prilikom Matkova gostovanja u Velikoj Gorici, pjesma dodirne svakoga, pogotovo ako je namijenjena njemu osobno.

Matko Abramić svoj je neobični performans nedavno ukoričio objavivši knjigu poezije „Reci mi… (Stihomašina)“ s izborom od 60 pjesama iz dosadašnjih poetskih performansa. S obzirom na to da napisane pjesme na licu mjesta daruje ljudima, pitali smo ga kako je došao do materijala koji je objavio u knjizi te nam je rekao kako je valjda prvi pjesnik koji je u potragu za vlastitim pjesmama morao krenuti putem društvenih mreža. Uz „Reci mi…“ objavio je još tri zbirke poezije: „Ono je samo olujne boje“ (2007.), „Mala doza samizdata“ (2017.) i „Segunda dosis“ (2020.).

Sigurno je jedno, a to je da smo ove godine u našoj knjižnici Svjetski dan poezije zahvaljujući Matku Abramiću obilježili na dosad najoriginalniji način te se nadamo lijepim iskustvima kolega i u drugim gradovima i knjižnicama. Ovakav način populariziranja poezije i općenito književnosti, pisanja i čitanja u javnim prostorima, uglavnom na otvorenom (mi smo imali sreću s lijepim vremenom koje je to omogućilo), na najbolji mogući način dopire do ljudi jer ih izravno uključuje u stvaralački proces i ostavlja trajnu uspomenu u obliku književnog djela napisana upravo za njih. ZKD