Otkud poriv za kazališnom lutkom?

Lutka nas prati od djetinjstva do odrasle dobi. Putujući s nama kroz život, ona postaje svijet u malom. Kao kazališni medij ili lutkarski element, dobiva mnogobrojne dimenzije. Poziva nas na maštanje postavši tako naš suputnik i stvaratelj u igri, prijatelj ili prijateljica kojemu se možemo povjeriti ili kroz čija se usta možemo izjadati. Kazališna lutka nudi bijeg u nove svjetove, ali može biti i izraz našega, unutarnjega ili bojažljivoga „ja“ koje se boji suočiti s okolinom ili našega nepoznatog „ja“ koje nema hrabrosti suočiti se sa samim sobom. Možemo je koristiti kao element koji prenosi poruku iz sna ili podsvijesti, koji komunicira s kazališnom publikom iz prostora iracionalnoga. Dijalog s lutkom, u prostoru dramskoga istraživanja, pomaže stvoriti put do vlastitoga svijeta, drugačija je od nas, a opet ista kao i mi, ona koja nosi poziv – igrajmo se! Stvarajmo zajedno!

Susret s lutkom i lutkarskim izričajem dogodio se u suradnji s Centrom za kulturu i informacije Maksimir u vremenu od 2012. do 2016. godine kada prof. Trninić pokreće i vodi Kazališnu družinu Maksimirci koja je okupljala učenike od 5. do 8. razreda maksimirskih osnovnih škola. Kroz razne kazališne tehnike istraživao se prostor dramskoga izričaja, a kroz dramske igre i improvizacije dolazilo se do tema i tekstova dramskih uradaka.

U dramskoj igri Ne družite se s njom, 2014. godine, na poticaj stručne suradnice Centra dr. sc. Zdenke Đerđ, s mladim glumcima započelo je istraživanje animacije lutke na grafoskopu. U dramskoj igri pojavljuje se lik Lingvočistača koji je nastao dramatizacijom priče Melite Rundek Čistač.

Iskustvo u Klubu lutkarsko-filmske animacije

U sklopu projekata Kluba lutkarsko-filmske animacije Maksimir radilo se na dva lutka-filma, Zimskoj priči i Maloj vili. Kao polaznica Radionice lutkarsko-filmske animacije u CZKIM-u pod vodstvom akademskog slikara, ilustratora i animatora Davida Peroša Bonnota i dr. sc. Zdenke Đerđ, prof. Trninić upoznala se s kompletnim radom na animaciji lutke i nastanku animiranoga filma od pisanja sinopsisa do izrade scenografije, izrade i animiranja lutke te tehnike snimanja i montaže filma.

Lutka-film Mala vila nastao je nakon 30-satne radionice Abeceda lutkarstva koju je prof. Trninić polazila 2015. godine u organizaciji Lutkarskog kazališta „Za bregom“. Prema istoimenoj hrvatskoj narodnoj priči Mala vila, sinopsis za lutkarsku predstavu, uz prof. Trninić, napisale su i lutke i scenografiju izradile Svjetlana Kopčinović, Monika Peršin i Renata Mandurić. Lutka-film Mala vila svoju će završnu montažu doživjeti u lipnju 2022. godine. Zanimljivost ovog projekta bio je odabir scenografije koja je trebala biti jednostavna, lako prenosiva, a opet zanimljiva i maštovita. Na sugestiju dr. sc. Zdenke Đerđ odlučeno je preuzeti tehniku slikovnice. Mala vila odigrana je s pomoću velikih listova slikovnice koje su obukle u tkaninu podarivši svakom listu izgled određenoga prostora: kraljevskoga balkona, balske dvorane, kraljevskoga vrta i sl.

Jeka glasova, dramska skupina Prirodoslovne škole Vladimira Preloga

U propitkivanju dramskoga izraza i njegovih mogućnosti, prof. Trninić poželjela je svoja iskustva s kazališnom lutkom prenijeti i na drugu dramsku skupinu koja propituje ozbiljnije srednjoškolske i adolescentske teme. U školskoj godini 2016./2017. nastaje dramska igra Tamo gdje strah prestaje, na temelju istraživanja o različitim adolescentskim strahovima i krizama. U predstavi su tri lutke straha koje izgledaju jednako, ali su različite veličine i u drami predstavljaju strahove različite težine. Glumci imaju dvostruku ulogu: likovi na sceni i animatori lutke. Lutka je ravnopravni sudionik igre i predstavlja njihove podsvjesne strahove, prostor nevidljive, iracionalne dimenzije u igranoj stvarnosti likova. Nositelj je straha od loše ocjene, gubitka voljene osobe, straha od komunikacije i izvanjskoga svijeta, neprihvaćanja u novoj sredini, od gubitka kontrole i moći do straha od smrti. Svi su likovi u dramskoj igri (osim profesora Kavgića koji također ima svoj strah od besmisla i uzaludnog truda) srednjoškolci koji se u određenim situacijama bore s okolinom koja im stvara probleme koji su produkt određenih situacija i odnosa. Predstava je prepoznata kao izuzetno kvalitetna, neobičnost izvedbe nagrađena je sudjelovanjem na državnoj smotri Lidrano. Postalo je vidljivo kako kazališna lutka nije namijenjena samo manjoj djeci, već se i srednjoškolci mogu družiti i igrati s njom, koristiti je kao suputnika koji u kazališnoj igri pomaže otkriti skriveni, unutarnji svijet nepoznatoga „ja“ i pokazati ga publici.