Prava djece
Sandra Domijan Radujković
sandra.domijan.radujkovic@kgz.hr
Knjižnica Marina Držića, Knjižnice grada Zagreba
Knjižnica Marina Držića često surađuje s Uredom Pravobraniteljice za djecu i samom pravobraniteljicom Helencom Pirnat Dragićević. Ured pravobraniteljice partner je Nacionalne kampanje za osobe s disleksijom i teškoćama čitanja „I ja želim čitati!“ te često zajedno organiziramo razne akcije i projekte u koje je aktivno uključena knjižnica.
Pravobranitelj za djecu štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona; upoznaje i savjetuje djecu o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa; surađuje s djecom, potiče djecu na izjašnjavanje i uvažava njihovo mišljenje; inicira i sudjeluje u javnim aktivnostima usmjerenima na poboljšanje položaja djece te predlaže mjere za povećanje utjecaja djece u društvu.
Pravobraniteljici za djecu mogu se javiti svi koji žele upozoriti na slučajeve povreda prava djeteta. Prijave se mogu odnositi na povrede prava pojedinog djeteta ili na opće pojave koje ugrožavaju prava i interese djece. Posebnu pozornost pravobraniteljica posvećuje upravo prijavama koje joj upute djeca. U raznim prigodama obavještava djecu, njihove roditelje i skrbnike o pravima djece i načinima njihove zaštite. Procijeni li potrebnim, može potaknuti donošenje i izmjene zakona koji se
odnose na prava i zaštitu djece.
Ove se godine obilježava dvadeset godina otkako u Hrvatskoj djeluje Pravobranitelj za djecu kao samostalno i neovisno tijelo. Pravobraniteljstvo za djecu istražuje povrede prava djece, upućuje preporuke za zaštitu prava djece, susreće se i surađuje s djecom, potiče ih na izražavanje mišljenja te pomaže u širenju znanja o dječjim pravima.
Nakon suradnje s pravobraniteljicom za djecu i objave na stranicama knjižnice dobili smo nekoliko upita vezanih uz savjet kada se i kako obratiti pravobraniteljici, što smatramo velikim uspjehom. Lokalna zajednica prati događanja u knjižnici te je smatra relevantnom i za savjete koji se odnose na takve teme i probleme.
OPĆENITO O PRAVIMA DJECE
Opća skupština Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelome svijetu. Konvenciju je potpisalo 196 država, čime je postala najbrže i najšire prihvaćenim sporazumom na području ljudskih prava u povijesti.
Republika Hrvatska pristupila je Konvenciji o pravima djeteta 1991. i tim se činom obvezala pred međunarodnom zajednicom da će primjenjivati sva pravila kojima se jamči zaštita prava djece.
Konvencija o pravima djeteta jedan je od razloga djelovanja Ureda pravobraniteljice u protekla dva desetljeća i rada na zaštiti i promicanju dječjih prava u Hrvatskoj. Vršnjačko fizičko i psihičko nasilje svakodnevno je prisutno u našim školama, sve je češće i nasilje među djecom na društvenim mrežama, no škole zasad ne uspijevaju naći učinkovite odgovore na pitanje kako to nasilje spriječiti i suzbiti. Za učinkovitiju prevenciju i praćenje vršnjačkoga nasilja nužna je interdisciplinarna i intersektorska suradnja, bolje poznavanje problema i uspješnih modela prevencije te preuzimanje vlastitog dijela odgovornosti svih koji se nalaze u djetetovu okruženju.
Cilj je podići svjesnost o tom problemu te zajedno sa stručnjacima koji rade s djecom potražiti odgovore na pitanja kako učinkovitije djelovati u prevenciji i reagiranju na vršnjačko nasilje te kako kontinuirano pratiti ovaj problem u interesu sve djece, one koja čine nasilje, one koja ga doživljavaju i one koja mu svjedoče.
Svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva je nekog oblika nasilja, svako treće žrtva je nasilja putem društvenih mreža, a takvo stanje nužno zahtijeva mnogo veći angažman svih koji rade s djecom.
Cilj je da programi prevencije vršnjačkoga nasilja
budu dostupni svakom djetetu u svim školama.
Dječja prava su ljudska prava, ali odnose se na osobe do 18. godine starosti. Označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može. Sva su prava međusobno povezana i jednako važna. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava.
Temeljna načela
Prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta temelje se na četiri opća načela:
Djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju, nego imati prava „neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika“.
Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.
Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela tako i na odluke koje donosi obitelj.
Djeci se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta, koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.
Europska unija na deklarativnoj razini promiče prava djece i tek posljednjih godina stvara strategiju kako bolje zaštititi pojedina prava djece u praksi. Unija se umnogome oslanja na dokumente Vijeća Europe i time, ratificiranjem konvencija u pojedinim državama članicama, postiže jednaki standard u zaštiti pojedinih prava djece. Između velikog broja prava djece koja štiti Konvencija o pravima djeteta, velika se važnost pridaje pravu djeteta na izražavanje mišljenja. S teorijskog gledišta, budući da je navedeno pravo jedno od izvornih prava djeteta, iz njega proizlazi i potreba da se ono štiti u različitim situacijama, pa na tom temelju izrastaju i nova procesna prava djece. Europska unija donijela je nekoliko dokumenata koji se bave pravnim statusom djece pred sudskim tijelima.
Zajedničko im je što otvaraju mogućnosti novih akcija na nacionalnim područjima i što zahtijevaju promjenu pravosuđa u smislu priznavanja aktivnog procesnog legitimiteta djece, čak i kada djecu nisu nominalno stranke u postupku. Evidentno je, iz različitih akcija i strategija koje posljednjih godina provodi Europska unija, da se mijenjaju klasična procesna pravila te da će nacionalni sustavi morati promijeniti svoje zakonodavstvo u smislu većeg uvažavanja prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja. ZKD