Je li za strip važniji crtež ili tekst? Od koliko se sličica sastoji savršeni strip?

Za strip je najvažnije da je jasno ispripovijedan. Ako je autor vještiji na riječima, možda će se više oslanjati na dijaloge; ako je vještiji u crtežu, vjerojatno će stvarati priče koje se više oslanjanju na ono vizualno. Strip se zasniva na međuovisnosti crteža i teksta, tako da je važno naći odgovarajuću ravnotežu za određenu priču.

Savršeni strip sastoji se od najmanje dvaju kadrova. Sve manje od toga nije strip, a sve više od toga ovisi o autoru i onome što želi ispričati.

Radiš li trenutno na nekom stripu? Možeš li nam opisati proces rada na autorskom stripu i na crtežu?

Već dugo radim na dvama stripovima, za koja su scenarije napisala moja dva prijatelja. Scenarij može biti napisan u raznim oblicima, ali najčešće izgleda tako da je čitava priča raspoređena po stranicama. Na svakoj stranici opisan je izgled svakog kadra s dijalozima. Tko i što se nalazi u kadru, gdje se nalazi, što radi i bilo koji drugi detalj koji scenarist smatra potrebnim. I tako za svaki kadar na svakoj stranici... Crtač zatim skicira stranicu, pokušavajući smjestiti sve što je scenarist zamislio. Koliko mjesta može zauzimati svaki kadar tako da na jednu stranicu stane sve što je potrebno, kojeg će oblika biti kadrovi, kako smjestiti likove u prostoru, iz kojeg kuta i u kojem planu ih nacrtati (a da su i dalje prepoznatljivi), kako smjestiti oblačiće s tekstom... i tako iz stranice u stranicu. Beskonačan posao.

Je li strip „muški“ medij, medij za dečke?

Ako malo pogledamo starije stripove, očito je da su i glavni likovi i autori većinom muški. Tradicionalno je to bila zabava za dečke, koju su crtali dečki. Što god tome bio uzrok, strip je medij kao i svaki drugi, pa nema razloga da ne bude pristupačan bilo kome. Tako da se danas ne bi moglo reći da je isključivo muški medij. Ako bacite pogled, recimo, na naslove na dječjim odjelima, situacija je znatno drukčija, a mnogo je veći interes ne samo čitateljica nego i autorica.

Kako je ova godina proglašena Europskom godinom mladih, i Mjesec hrvatske knjige posvećen je također mladima. Jesu li upravo stripovi kao vizualni i tekstualni medij pravo štivo za tu dobnu skupinu? Čitaju li stripove u najvećem broju mladi?

Stripove čitaju razne skupine ljudi iz različitih razloga. Malo stariji često čitaju iz nostalgije, i to stripove koji su bili popularni kada su bili djeca i kada je strip bio dostupna, jeftina zabava. Čitaju ga i današnja djeca, jer ga kombinacija crteža i teksta čini vrlo pitkim medijem i na prvi pogled izgleda kao malo manje zahtjevan od gomile slova u knjigama. Možda je upravo kod stripa najmanji fokus na mladima. Možda su najnesigurnija publika, možda strip još vide kao dječju zabavu. Ali to je onda dobra prilika da im se strip predstavi kao nešto vrijedno pažnje.

Kakva je danas strip scena i strip kultura u Hrvatskoj?

Posljednjih godina kao da je nastao revival časopisa i fanzina. Ili se stvorila kritična masa ili su se samo našle kombinacije pravih ljudi, ali trenutno redovito izlazi nekoliko časopisa i fanzina koje su pokrenuli i u kojima objavljuju domaći autori. To je praksa koja je mnogo uobičajenija u inozemstvu. Izdavaštvo je bogatije nego ikad prije, o stripovima se povremeno piše i u medijima, a neki fakulteti imaju strip kao dio nastavnog plana. Međutim, većina onoga što se objavljuje (osim spomenutih domaćih časopisa i fanzina) jesu strani naslovi. Domaći crtači koji žive od stripa, rade to crtajući za inozemne izdavače. Zbog malog tržišta i sve manje mjesta za objavljivanje stripova, to je kod nas neodrživ posao. Tako da je situacija za čitatelje dobra, za crtače malo manje.