Gostovanje Mate Marasa u školskoj knjižnici
Prirodoslovne škole Vladimira Preloga
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige obilježen je i u školskoj knjižnici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu, u kojoj smo ugostili jednog od naših najvrsnijih prevoditelja, gospodina Matu Marasa.
Naša školska knjižnica već nekoliko desetljeća, u okviru kulturne i javne djelatnosti, ugošćuje poznate osobe iz javnog i kulturnog života. Ovom aktivnošću omogućujemo susret naših učenika s istaknutim književnicima, glumcima, novinarima, redateljima, pjevačima, političarima i znanstvenicima i svim poticajnim osobama, koje bi mogle našim srednjoškolcima prenijeti pozitivne poruke, poučiti ih životnim vrijednostima i potaknuti ih na čitanje knjiga i korištenje knjižnice i knjižničnih usluga.
Neki od naših gostiju bili su Pavao Pavličić, Miro Gavran, Julijana Matanović, Kristian Novak, Roman Simić, Nives Opačić, Ivana Bodrožić, Ankica Tomić, Zoran Ferić, Rene Medvešek, Goran Navojec, Davor Gobac, Anita Peti-Stantić, Božo Skoko, Nenad Vlahović, Miroslava Vučić i Marko Grba.
Ove godine svojim nas je dolaskom počastio gospodin Mate Maras, kojeg smo pozvali, jer je Mjesec hrvatske knjige bio posvećen prevoditeljima i književnom prevođenju. Mate Maras prevodi s engleskog, talijanskog, francuskog i rumunjskog jezika. Učenike je iznenadilo da je gospodin Maras preveo većinu lektirnih naslova, koje upravo čitaju. Uz cjelokupna djela W. Shakespearea, tu su i prijevodi Dantea, Petrarce, Boccaccia, Camusja, Prousta i mnogih drugih.
Nama je bilo posebno zanimljivo, što je naš gost, zapravo, diplomirao matematiku i fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i bio profesor matematike u našoj školi davne 1965. i 1966. godine.
Zadivljujuće je i to što je studirao glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Prije nego što se počeo profesionalno baviti prevođenjem, radio je kao geofizičar na naftnim poljima, bio pomorac na Crnom moru, sedam je godina proveo u diplomaciji, bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca, urednik u nakladničkim kućama i na Hrvatskome radiju i tajnik središnjice Matice hrvatske.
Gospodin Maras dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada za prevođenje
i ovjenčan je nagradom za životno djelo u području književnog prevođenja. Učenici su s velikim interesom slušali o nekim detaljima iz doba njegova odrastanja i školovanja. Mate Maras je, stječući iskustva na raznim poslovima diljem svijeta, usvajao znanja i učio strane jezike. Ono što nam je gospodin Maras istaknuo jest da je njegova ljubav prema jeziku i književnosti nešto što duguje i svojoj majci, koja je bila pučka pjesnikinja i koja mu je već u ranom djetinjstvu usadila ritam i osjećaj za jezik.
Bilo nam je izuzetno interesantno kada nam je ukazao na vezu između, naizgled nespojivih, matematike i prevođenja. Govorio nam je i o odlikama dobrog književnog prijevoda, koji treba biti vjeran, treba lijepo zvučati, te mora biti razumljiv i jasan čitatelju, a pritom treba paziti i na unutarnje ustrojstvo pjesme. Prevođenje je vještina, a istovremeno i zanat i umjetnost. Prevođenjem se stvara nešto novo i jedinstveno. Tako navodi da ono što prevodite mora u hrvatskome jeziku biti takvo da čitatelj pomisli da je stvoreno u našem jeziku, da je izvorno naše… Pjesme može prevoditi samo govornik materinskog jezika i to vrstan znalac…
Već je spomenuto u drugome kontekstu, ali valja dodatno naglasiti da je upravo Mate Maras prvi na hrvatski preveo sabrana djela Williama Shakespearea, i to ukupno 38 drama, soneta i drugih pjesama. Uveo je novost u odnosu na dotadašnje Shakespeareove prijevode. Maras se ne drži pravila o istom broju slogova u svakom stihu, kao što se prije njega radilo, nego nastoji da svaki stih ima pet naglašenih mjesta, čime se postiže tečniji i prirodniji jezik.
Naš gost za ovaj je susret pripremio malu prezentaciju o Shakespeareovu životu i
stvaralaštvu, te je recitirao neke njegove sonete i ulomke iz Hamleta.
Gospodin Maras, na kraju je učenicima naglasio važnost stalnog učenja i čitanja, učenja napamet i čitanja starih tekstova, jer se tako bogati naš jezik, obogaćuje naš duh i naše misli, te se jača svijest o bogatstvu vlastitog kulturnog nasljeđa. Priznao nam je da i dalje svaki dan neumorno prevodi i da za njega ne postoji mirovina u klasičnom smislu te riječi. Do današnjih dana, uz klasike, prevodi kriminalističke i ljubavne romane, te fantastiku suvremenih autora.
Na kraju ovog našeg druženja, učenici su mogli pogledati i izložbu knjiga u njegovu prijevodu iz fonda naše knjižnice. Rastali smo se u vrlo pozitivnom ozračju i s osjećajem ispunjenja zbog susreta s pravim renesansnim čovjekom izuzetne životne energije i širokih interesa. ZKD