Kristina Čunović - razgovor ugodni

Kristina Čunović, sociologinja i jedina knjižničarska savjetnica u Karlovačkoj županiji. Osnovnu i srednju školu završava u Karlovcu, a jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu završava i izvanredni studij bibliotekarstva. Nakon fakulteta radila je u Ženskoj infoteci, gdje je provela mnoga sociološka istraživanja o položaju žena u RH, analize medijskih članaka i komparativne analize koje je objavljivala u društvenim časopisima. Od 2002. godine radi u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac, a 2003. prelazi u Knjižnicu za mlade, novootvoreni, dislocirani odjel Gradske knjižnice, gdje vrlo predano i s mnogo entuzijazma radi s mladima. Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva postaje ravnateljica Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu.

U svom radu implementira zelene prakse kako bi unaprijedila kvalitetu knjižničnih usluga za korisnike i osoblje. Sudjelovala je u izradi brojnih strateških dokumenata za razvoj matične kuće prema zelenoj i održivoj paradigmi te razvija programe za sve dobne skupine promovirajući multidisciplinarnu suradnju. Kristina je koordinatorica prve nacionalne kampanje za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja nazvane „Čitaj mi!“. Također predaje na Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara (CSSU) u Hrvatskoj. Bila je predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva (2014. – 2016.) i Komisije za knjižnične usluge za djecu i mlade Hrvatskog knjižničarskog društva (2012. – 2014.). Dobitnica je nacionalne Godišnje nagrade za promicanje prava djece 2018. godine. Organizirala je brojne stručne konferencije s domaćim i stranim predavačima radi promicanja istraživanja i unapređenja čitanja i pismenosti u Hrvatskoj. Također je glavna urednica „Hrčka“, stručnog časopisa Hrvatskog čitateljskog društva. Koordinirala je aktivnosti europskog projekta ELINET (European Literacy Policy Network, 2014. – 2016.) u Hrvatskoj i autorica je opsežnog izvješća o stanju pismenosti u Hrvatskoj (2016.).

Kristina, čitajući o tvojim dostignućima i o dostignućima tvoje knjižnice, nemoguće je ne primijetiti da se zaista zalažeš za to da je knjižnica zelena, održiva, inkluzivna i digitalna. Zelena knjižnica u Aquatici uklapa se u ovo zelena. Koji su ti planovi za ove druge epitete knjižnice, kako ih sa svojim timom planiraš dostići – da (p)ostane održiva, inkluzivna i digitalna?

Hvala na izazovnom pitanju, a odgovor leži u Strateškom planu razvoja Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ 2021. – 2025. u kojem smo istaknuli kreativna rješenja kojima ćemo razvijati zeleno poslovanje i zelene knjižnične usluge za korisnike. Kad kažemo da smo zelena knjižnica, najčešće mislimo na našu knjižničnu zgradu koja je projektirana i izgrađena tako da u najmanjoj mogućoj mjeri nepovoljno utječe na okoliš. Energetski učinkovita zgrada knjižnice, „zeleni krov“, zelene oaze u prostoru, kao i kvalitetna zelena literatura i brojna eko-događanja, sve su to temelji da postanemo društveni objekt energetske samoodrživosti, kao i mjesto inovativnih ideja za poticanje zelene pismenosti.

Želimo postati i digitalna knjižnica i razvijati knjižnicu u smjeru baštinske ustanove koja štiti, digitalizira staru i rijetku građu i omogućava njeno korištenje. Uz temeljne zbirke, primjerene narodnim knjižnicama, od velike je važnosti naša bogata Zavičajna zbirka, čiji početni fond datira iz vremena osnivanja Hrvatskog čitateljskog društva. Osim toga, knjižnica posjeduje bogatu zbirku starih i rijetkih knjiga, kao i zbirku zaštićenog fonda. Pojedine zbirke iz fonda imaju status kulturnog dobra. Vrijedne jedinice građe digitalizirane su u dogovoru s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u okviru projekta „e-Kultura – digitalizacija kulturne baštine“. Od ove godine smo i aktivni sudionik sustava e-Kultura, nacionalnog informacijskog sustava digitalne kulturne baštine čija je svrha okupljanje digitalne kulturne baštine u Republici Hrvatskoj te njezina bolja dostupnost javnosti, čiji je globalni administrator Ministarstvo kulture i medija RH.


U provođenje inkluzivnih usluga uključili su se gotovo svi stručni djelatnici i to me raduje. Provodimo brojne inkluzivne usluge i programe za sve dobne skupine. Naša Služba pokretne knjižnice dobila je novi bibliobus zahvaljujući Europskom socijalnom fondu kroz Javni poziv „Čitanjem do uključivog društva“. Knjižnica bibliobusom dodatno podiže razinu kulture življenja jer svojim prisustvom u najudaljenijim mjestima i selima svima pruža jednake mogućnosti učenja i obrazovanja, a posebice društvenim skupinama koje su najizloženije riziku od socijalne isključenosti. Nadalje, u travnju ove godine otvorili smo inovativni Centar za poticanje rane pismenosti na Odjelu za djecu i mladež koji će funkcionirati kao županijski centar u kojem će knjižničari surađivati s pedijatrima, odgojno-obrazovnim i zdravstvenim djelatnicima, nakladnicima i medijima radi promicanja čitanja naglas od najranije dobi u Karlovačkoj županiji. U Centru smo organizirali aktivnosti u kojima posebnu pažnju posvećujemo roditeljima s djecom s posebnim potrebama, a nastojat ćemo uspostaviti i suradnju s mjesnim društvima za dječju rehabilitaciju i s roditeljskim udrugama te organizirati stručna predavanja u suradnji s Poliklinikom za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG Karlovac. Zahvaljujući čvrstoj suradnji Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac s Poliklinikom SUVAG Karlovac, udrugama koje djeluju na području grada Karlovca i Karlovačke županije te s predstavnicima Nacionalne kampanje „I ja želim čitati!“, već petu godinu za redom organiziramo stručni skup „Ostvarimo potencijale knjižnica“. Cilj je skupa povezivanje stručnjaka i uključivanje osoba s teškoćama u društvo.


Krenimo na Zelenu knjižnicu. Otvorena je prije više od pola godine. Koji su dosadašnji rezultati te divne i hvalevrijedne suradnje? Kako ste zadovoljni tim projektom?

Jako smo zadovoljni. „Zelena knjižnica“ izdvojeni je odjel Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac, koji se smjestio u Javnoj ustanovi Aquatika – slatkovodnom akvariju Karlovac u Karlovcu. Usluge tog odjela prvenstveno su namijenjene djeci i mladima, učenicima, znanstvenicima i turistima. Roditelji s malom djecom jako su dobro prihvatili pričaonice koje se održavaju svake subote u 10 sati što me veseli jer dugi niz godina promičem ranu i obiteljsku pismenost. Dodana vrijednost suradnje Knjižnice i Aquatike jest zajedničko financiranje usluga i programa – Aquatika je financirala opremanje knjižnice i financira mjesečne troškove održavanja te određene programe, a Knjižnica financira nabavu knjižnične građe i troškove knjižnično-informacijskog programa i pričaonica subotom, gostovanja dječjih književnika. Često se u knjižničarskim krugovima žalimo na manjak financijskih sredstava za programe pa vjerujem da je povezivanje ustanova na ovaj način i zajedničko financiranje jedno od dobrih rješenja za razvoj poslovanja.

Baviš se i poticanjem čitanja. Po tvom mišljenju, koje su to pismenosti koje će nam u budućnosti najviše trebati? Koja će pismenost biti važna generaciji Alfa?

Slika tipičnih predstavnika nove generacije klinaca još nije dovoljno jasna, ali analitičari se slažu da će pripadnici generacije Alfa biti najeduciranija generacija od svih do sada i najpovezanija s tehnologijom, odrastat će u interakciji s umjetnom inteligencijom. Vjerujem da će biti jednako važno kao i danas razvijati kritički pristup i vrednovanje medijskih sadržaja odnosno poticati medijsku pismenost. Procjenjuje se da ta generacija svakoga dana provodi od 10 do 12 sati uz medije (gledanje filmova, igranje računalnih i videoigara, dopisivanja na društvenim mrežama i snimanje vlastitih vlogova...). „Oni su ipak samo djeca“, ističe sociolog Dan Woodman, i nedostaju im medijske kompetencije za analizu i kritičko vrednovanje medijskih sadržaja i vrlo važnu ulogu u medijskom obrazovanju imat ćemo mi, knjižničari. Istovremeno, trebamo pomoći i roditeljima, nastavnicima da razumiju svijet u kojem se oblikuje ta generacija djece.

Nadalje, smatram da knjižnice trebaju biti podržavajuće, sigurno okruženje koje će pomoći da zdravi izbori postanu dostupniji te da time omogućimo djeci generacije Alfa višu razinu zdravlja i bolju kvalitetu života. U svrhu jačanja zdravstvene pismenosti, osobito mentalnog zdravlja djece, vidim veliku ulogu knjižnica kroz informiranje i senzibiliziranje o pozitivnim stranama zdravih životnih stilova putem predavanja, tribina, čitateljskih klubova, nabave kvalitetne knjižnične građe...

Mladi su danas svjesni utjecaja, kao i posljedica, sveprisutnih klimatskih promjena koje nadilaze granice pojedinih država. Važnim smatram poticati zelenu pismenost – odgovorno i osviješteno ponašanje, smanjenje utjecaja na okoliš. Pozicionirajmo knjižnice kao važna mjesta koja potiču zelenu pismenost, u stvarnom i virtualnom svijetu.

Kaže se da je komunikacija jedna od najjačih ženskih vještina — a liderice to često znaju dobro koristiti, bilo da komuniciraju s nadređenima, suradnicima ili partnerima u projektu.

Ravnateljica si knjižnice. Majka, aktivna i na drugim poljima. Kao sociologinji, ženska pitanja su ti važna. Koje sve kvalitete žena liderica mora imati da bude uspješna?

Spol ne bi trebao određivati ​​sposobnosti vođenja. Međutim, žene često nisu poticane i ohrabrivane da preuzmu vodeće uloge u tolikoj mjeri kao muški kolege, što pridonosi iskrivljenoj dinamici moći. Mislim da je ženama lidericama više stalo do članova tima i njihove dobrobiti, empatičnije su. Odbijam vjerovati da ne možeš biti i suosjećajna i jaka. Kaže se da je komunikacija jedna od najjačih ženskih vještina — a liderice to često znaju dobro koristiti, bilo da komuniciraju s nadređenima, suradnicima ili partnerima u projektu. Da biste doista stvorili sjajno mjesto za rad i izvukli najbolje iz zaposlenika, pokazivanje emocionalne inteligencije je ključno. Vjerujem da je to nešto što je prirodnije ženama lidericama nego muškarcima.

Koji su tebi najveći izazovi, a u čemu uživaš na radnom mjestu?

Vrijeme u kojem radimo izazovno je samo po sebi i iziskuje različita znanja i vještine i osobnog kapaciteta za promjene. Izazovi su mi kako motivirati zaposlenike za rad, usmjeravati ih prema zajedničkoj viziji i misiji ustanove uz skromna financijska sredstva za uvođenje inovacija. Izazov je razvijati kolegijalnost među djelatnicima u ovo kompetitivno vrijeme, kao i sustav podrške te uzajamno poštovanje. Izazov je njegovati vrijednost međugeneracijske suradnje, poticati u ustanovi međuovisnost, dijeljenje mudrosti, iskustva, kompetencija, pomaganje jedne generacije drugoj. Mislim da nas međusobno povezivanje i zauzimanje za zajedničke ciljeve može ojačati u ova turbulentna vremena. Pandemija, iseljavanje, nestašica radne snage, zadržavanje talenata, energetska kriza, strah od recesije... i sama se pitam kakvu bi to kombinaciju znanja i vještina trebao imati današnji lider da učinkovito upravlja procesom planiranja razvoja ustanove i kreira daljnji razvoj u financijski nestabilnom okruženju.

Najviše uživam u ostvarivanju suradnje i partnerstva u lokalnom, nacionalnom, ali i širem europskom okruženju. Nedavno sam bila u stručnom posjetu knjižnici u gradu Tauragė u Litvi s kojim Grad Karlovac danas ima uspostavljene prijateljske veze te ih održava. Karlovačka Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ s Narodnom je knjižnicom B. Baltrušaitytės u Tauragėu uspostavila programsku suradnju potpisivanjem sporazuma o partnerskoj suradnji. Raduje me zajednička suradnja u budućnosti i realizacija Erasmus+ projekta.

Sad ide dio „sanjam velike snove“ – „nacionalni“ bibliobus koji bi zatvore i kaznionice opskrbljivao knjigama, i za roditelje i za djecu.

I za kraj – da imaš vremena koliko treba, resursa koliko želiš, kojim bi se novim projektom bavila? Dream big! 

Bavila bih se novim/starim projektom. Naime, prije nekoliko sam godina sudjelovala i kao predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva u Čitateljskom programu za djecu zatvorenika. Čitateljski program obuhvaćao je mnogo toga, sudjelovanjem u njemu roditelj je birao knjigu, slao je djetetu kao poklon, darujući mu i svoj glas putem snimke, te je dijete bilo u prilici slušati svoju majku ili oca svaki put kad ono to želi. Taj je projekt završio, ali trebalo bi ga provoditi kao nacionalni program zbog više tisuća maloljetne djece u RH koji odrastaju bez jednog ili obaju roditelja zato što se oni nalaze u zatvoru. Iako je riječ o velikom broju djece, i institucije i organizacije civilnoga društva nedovoljno prepoznaju probleme s kojima se ta djeca (i njihove obitelji) nose i programa podrške za njih gotovo nema. Ovim projektom poticali bismo povezivanje djece i roditelja kroz trenutke čitanja i slušanja priča, unatoč preprekama koje ih dijele.

Sad ide dio „sanjam velike snove“ – dodatak ovom projektu bio bi „nacionalni“ bibliobus koji bi zatvore i kaznionice opskrbljivao knjigama, i za roditelje i za djecu. Bibliobus bi bio opremljen igraonicom i kutkom za čitanje u kojem bi djeca prilikom posjeta roditelju zatvoreniku provodili zajedničko vrijeme u čitanju i druženju. Dolazak bibliobusa u zatvor bio bi poticaj djetetu da posjeti roditelja jer se susreti djece i roditelja zatvorenika ne održavaju često, a kad se i održe, to je u okruženju koje nije prilagođeno djetetu i zajedničko vrijeme nije moguće sadržajno i kvalitetno provesti, u igri i radosnom druženju. (razgovarala Dorja Mučnjak) ZKD