Kada kao knjižničar radite u strukovnoj školi, uvijek vas kopka kako spojiti obje struke – nas knjižničara, koji imaju zadatak razvijati ljubav prema čitanju i pisanju, i „onu“ koja „nosi“ školu. I tako je jedan crvić ušao u knjižničarku Tihanu Strmo kada je počela raditi u Školi za primalje. I kopkao je, i kopkao… I istraživao i razmišljao… I jednoga mu se dana nametnulo pitanje – kada mi to zapravo počinjemo čuti? Kada se bebama ustvari počinje razvijati sluh? Ima li uopće smisla čitati bebama prije nego što se rode? Nitko sretniji od nje kada je otkrila da itekako ima, a bila je još sretnija kada joj je profesorica stručnih predmeta Jožica Joška Štefanić pojasnila u kojem tjednu trudnoće i kako to bebe osjećaju vibracije majčina glasa. I očeva, naravno. Jedan problem riješen, a otvori se novi – po čemu bi se ova slikovnica mogla razlikovati od stotina drugih? Ona mora biti drugačija! I opet crvić radi i… dosjeti se! Pa po obliku – neka slijedi konturu trbuha trudnice! 

Učenice su uz pomoć nastavnice Jožice Joške Štefanić kroz predmete primaljske struke – Zdravstvena njega djeteta i Zdravstvena njega trudnice, rodilje i babinjače – te kroz istraživanja stručne literature u školskoj knjižnici saznale u kojem se razdoblju trudnoće razvija sluh i da bebe zaista počinju čuti glasove i prije rođenja. To znači da nikada nije prerano da počnete čitati svojoj bebi jer majčin glas stimulira bebina osjetila i poboljšava razvoj njezina mozga, stvara pozitivnu vezu između majke i djeteta, pomaže ranom učenju jezika i boljem prepoznavanju riječi, a djeluje i smirujuće na bebu u maternici. S otprilike šest mjeseci beba ima razvijen sluh i već je prilično upoznata sa zvukovima iz maternice, a otkucaji majčina srca djeluju umirujuće. Beba će glas svoje majke čuti prigušeno, slično zvukovima koje čujemo kada zaronimo pod vodu.

Učenice su uočile potrebu za prilagodbom slikovnice za buduće mame „Doletjeti u pomoć“ koju bi mogle čitati i slijepe i slabovidne buduće majke. Pretvaranje ove slikovnice u format pristupačan osobama s teškoćama pri čitanju standardnog tiska – tiskanje slikovnice na Brailleovu pismu – omogućilo bi baš svakoj budućoj mami da čita svom nerođenom djetetu! Na taj način učenice su osvijestile vlastite stereotipe i predrasude, a u njihovu budućem radu kao primalje važno je da nemaju stereotipe i da spremno i empatično pomažu svim ženama. Posjetom Tiflološkom muzeju i Hrvatskoj knjižnici za slijepe zaokružena je priča oko projekta Belly Book 2 i jedinstvene slikovnice za trudnice „Doletjeti u pomoć“ prilagođene osobama s teškoćama pri čitanju standardnog tiska, a u Tiflološkom muzeju učenice su naučile kako slijepe i slabovidne osobe čitaju Brailleovo pismo, saznale sve o začecima institucionalne brige za slijepe i razvoju pisma za slijepe te osvijestile nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida u potpunom mraku Tamne sobe. Knjižničarke i ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe otkrile su učenicama kojim se sve djelatnostima bavi i koje sve usluge pruža ova specijalna knjižnica. Između ostalih, i uslugu tiska na Brailleovu pismu, bez čega prilagodba ove slikovnice ne bi bila moguća.