Mihael Bily - razgovor ugodni
Mihael Bily, novoizabrani predsjednik našeg Društva, knjižničar koji je završio Filozofski fakultet u Zagrebu, informacijske znanosti - smjer bibliotekarstvo i muzeologiju. Prva radna iskustva skupljao je u Knjižnici Tina Ujevića kao volonter, a na SOR-u je bio u NSK, te od 2018. godine radi kao knjižničar u Knjižnici Sesvete u Knjižnicama grada Zagreba. Poznat je po aktivnom sudjelovanju u radu uredništva društvenih mreža ZKD-a, autor je brojnih podcasta zajedničkog nazivnika #ZKDruskanje, a predstavlja nam i vibrantno tržište rada u svojoj rubrici Zaposli se.
Mihaele, prolazi prvi mjesec tvog mandata predsjednika ZKD-a. Reci nam koji su ti prvi dojmovi, kako se snalaziš i što će ti biti prvi potezi?
Iskreno ne mogu ni vjerovati da je prošlo već mjesec dana. Još sam u procesu tzv. „primopredaje vlasti“ u kojem mi najviše vremena odlazi na birokraciju i slične poslove. Rekao bih da se dobro snalazim, no veliku pomoć dobivam od najbolje tajnice na svijetu Lorene, koja me ažurno podsjeća na sve sitnice i obaveze što dolaze na red, a kojih je u ovom prijelaznom razdoblju mnogo. Do kraja godine održat ćemo nekoliko aktivnosti koje su dogovorene za vrijeme mandata prošle predsjednice, a tu su i KcConnect, nekonferencija na kojoj sudjeluju naši NISovci i ZKD biciklisti te Izborna skupština HKD-a.
Moj prvi potez odnosit će se na komunikaciju sa svim aktivnim tijelima i radnim skupinama kako bih vidio kakva je dinamika i kapacitet naših aktivnih članova u vidu organiziranja novih aktivnosti u suradnji s ostalim knjižničarskim udrugama i kulturnim institucijama. Iduće godine planiramo organizirati novi okrugli stol „Futur drugi”, a budući da Društvo puni 50. godina postojanja, pripremamo još jedno iznenađenje za naše članove o kojem ćete saznati više u dogledno vrijeme. :)
ZDK, kao najveće, najbrojnije društvo ima respektabilan broj vrlo aktivnih članova u koje se i sam ubrajaš, nekoliko si godina uključen u aktivnosti uredništva društvenih mreža. Što te je ponukalo da se uključiš u rad Društva, kako vidiš svoje kolege/ice volontere/rke i što bi rekao, koja je tebi najveća vrijednost rada u Društvu?
Nakon što sam počeo raditi u Knjižnicama grada Zagreba, šef mi je pokazao oglas u kojem se traže volonteri u novom ZKD-ovom uredništvu - uredništvu za društvene mreže. Htio sam se povezati s ostalim kolegama i naučiti nešto novo, stoga mi se aktivno uključivanje u Društvo činilo kao prava odluka. Što sam više vremena proveo u Društvu, to sam upoznao više kolegica i kolega i uvijek me fasciniralo koliko se svi trude i kakve sve sjajne stvari rade, a „samo” smo volonteri. O kolegicama i kolegama mogu reći samo dobre stvari, jer sve odlikuje želja za suradnjom, uzajamnom pomoći i zainteresiranost za rad.
Radom u Društvu stječemo važan „networking” među kolegama te na taj način uspostavljamo dijalog i međusobnu suradnju koja je bitna i za osobni rast, ali i kvalitetu rada unutar institucije u kojoj smo zaposleni.
Radom u Društvu stječemo važan „networking” među kolegama te na taj način uspostavljamo dijalog i međusobnu suradnju koja je bitna i za osobni rast, ali i kvalitetu rada unutar institucije u kojoj smo zaposleni.
Završio si bibliotekarstvo i muzeologiju. Što je prevagnulo da svoj život usmjeriš prema knjižnicama? Pomaže li ti studij muzeologije u radu, kako spajaš te dvije struke?
Odrastao sam u Bjelovaru te smo brat i ja odmalena posjećivali gradsku knjižnicu i taj prostor sam uvijek gledao sa strahopoštovanjem i fascinacijom. Mislio sam kako je posao knjižničara najbolji na svijetu - biti čuvar knjiga i znati sve što je u njima zapisano. Kasnije sam shvatio da smo samo imali super knjižničare te da je potrebno mnogo truda i zalaganja aktivno poznavati fond knjižnice u kojoj si zaposlen. To sam jednoga dan htio biti i ja, super knjižničar koji će svakome moći naći neku super preporuku za čitanje koja će ga/ju oduševiti i na taj će nam se način stalno vraćati dalje u knjižnicu.
Studij muzeologije sam odabrao prilično impulzivno, jer me u tom trenutku privlačio rad u muzeju. Po završetku diplomskog nekako je prevladala ljubav prema knjižnicama, te sam već tada krenuo s volontiranjem u KGZ-u, koji me kao rijeka odveo tu gdje sam sad i drago mi je da je tako ispalo. Premda bi netko rekao da muzeji i knjižnice nisu toliko slični, na studiju muzeologije uočio sam kako dijele mnoge zajedničke probleme, kao što su problemi s financiranjem, privlačenjem korisnika, usavršavanjem stručnog kadra prema novim tehnologijama. Mnogi takvi problemi riješeni su uz primjere dobre prakse te su primjenjivi i u knjižničarstvu.
Vidim da te zanima tehnologija. Umjetna inteligencija i knjižničari - što možemo očekivati u bliskoj budućnosti, trebamo li je se bojati?
Tehnologija me zanima i uvijek sam nastojao biti u toku, no s ovom umjetnom inteligencijom imam osjećaj da me vrijeme gazi. Promjene se događaju brzo i osobno mi se čini da je potrebno sve više slobodnog vremena da budeš „u toku“ s najnovijim inovacijama i trendovima.
Što se tiče umjetne inteligencije i knjižnica, to je pitanje za cijeli jedan podcast, no ona je tu i neće nikud otići. Premda je svi zovemo „inteligencija“, ona je još daleko od toga, to je samo napredno strojno učenje, alat koji nam je postao svima dostupan. Bitno je da taj alat na najbolji mogući način iskoristimo i ukomponiramo u naše poslanje.
I zadnje pitanje - tko je Mihael u privatnom životu? Gdje puniš baterije, što radiš kad ne radiš, što te veseli?
Znatiželjan sam po karakteru, pa se volim okušati u mnogim stvarima. Trenutno se bavim modelarstvom, stolnim tenisom, radom u vrtu, planinarenjem i vježbanjem (trenutno su mi ergometar i vožnja biciklom vrhunska zanimacija). Od prošlog tjedna Ljetna pozornica Tuškanac je otvorila svoja vrata, pa se nadam da ću što više tamo obitavati, jer stvarno mi nema ništa bolje od kina na otvorenom u šumi koja je za 5 stupnjeva hladnija od ostatka grada. Od svih aktivnosti, u zadnje vrijeme sam zapustio čitanje te se nadam da ću se opet pokrenuti na ljetnom godišnjem odmoru. (Razgovarala Dorja Mučnjak) ZKD